Kultura

Belma Omeragić, autorica knjiga za djecu: Mala sunca i jedno "Nestašno krilo plavog leptira"

Autorica knjiga za djecu Belma Omeragić, prije nego što je na tuzlanskom sajmu knjiga izložila djela koja je stvarala za najmlađe čitaoce, iskoristila je priliku za još jedno druženje sa svojim malim čitaocima.

FOTO: ESET MURAČEVIĆ
FOTO: ESET MURAČEVIĆ

Ovoga puta družila se sa mališanima iz vrtića „Sunčica“, kojima je predstavila svoju knjigu „Nestašni Plavi leptir“.

Za Belmu ovakvi susreti nisu samo predstavljanje knjige. Oni su mnogo više od toga – svojevrsni susret pisane riječi i dječije mašte, prilika da se najmlađima pokaže kako knjiga može biti prozor u jedan sasvim drugačiji, čarobni svijet u kojem su sve priče moguće, a svaki lik može postati njihov prijatelj.

-Zajedno smo zavirili u svijet „Nestašnog Plavog leptira“, kaže Belma Omeragić. Upoznali smo Kornija, zaljubljenu kornjaču koja voli zečicu Miciku, onu koja se voli lickati i na repu nosi rozu mašnicu. A onda smo otkrili jednu važnu tajnu: kornjače se vole ljubiti iako nemaju zube!

Bilo je to čarobno putovanje u dječiji svijet mašte, u kojem se pričalo i o pidžamama koje ostanu same i tužne kada njihovi mali ljudi odu u vrtić, a posebno o pjesmi „Čuj, pidžama planeta“.

Ali, čini se, upravo u takvim susretima Belma pronalazi i jedan od najljepših razloga zbog kojih piše za djecu. Ona ne želi samo da im ispriča priču. Želi da ih ohrabri da i sami postanu dio te priče, da pitaju, zamišljaju, dopunjuju je svojim idejama i da kroz igru otkrivaju koliko riječ može biti moćna, lijepa i čarobna.

Njena književna druženja sa najmlađima tako postaju svojevrsne male radionice mašte. „Plavi leptir“ tu nije samo književni junak, već i mali vodič koji djecu vodi od jedne do druge stranice, od jednog lika do drugog, otvarajući im vrata svijeta u kojem se razgovara sa životinjama, u kojem pidžame imaju svoje priče, a jedno leptirovo krilo može izazvati pravu malu uzbunu među njegovim prijateljima.

-Mališani su mi ispričali toliko svojih malih pidžama-priča da ih „Plavi leptir“ jedva stigao sve zapamtiti, govori Belma. Posebno su bili zabrinuti kada mi je tokom druženja palo jedno krilo leptira. Zajedno sa tetom Marinkom iz Knjižare „Lijepa riječ“ priskočili su mi u pomoć i krilo vratili na njegovo mjesto.

Djeci je, naravno, morala biti otkrivena i jedna mala tajna.

-Krilo se nije pokvarilo, kaže Belma. Samo se umorilo od dugog puta… a možda se malo i postidilo od toliko sjajnih okica koje su ga gledale.

U toj simpatičnoj zgodi krije se, zapravo, sva draž Belminih susreta sa djecom. Ona im ne prilazi kao neko ko će im samo pročitati priču, već kao neko ko želi da ih uvede u nju. Njeni junaci postaju povod za razgovor, dječija pitanja postaju nastavak priče, a njihova mašta njen ravnopravni saradnik.

U vremenu u kojem najmlađi sve ranije upoznaju svijet ekrana, ovakva druženja imaju dodatnu vrijednost. Knjiga se djeci približava kao nešto živo, zanimljivo i njima blisko. Umjesto da čitanje dožive kao obavezu, Belma im pokazuje da ono može biti igra, pustolovina, druženje i putovanje u krajeve u kojima granice postavlja jedino dječija mašta.

A kada se jednom u toj dobi zavoli knjiga, možda se ljubav prema pisanoj riječi može nositi kroz cijeli život.

Zato je Belmin „Plavi leptir“ mnogo više od književnog lika. On je svojevrsni ambasador dječije mašte, radoznalosti i čitanja. Svojim nestašnim krilima slijeće među najmlađe, ostavlja im priču, osmijeh i pitanje, a onda ih poziva da i sami otvore neku novu stranicu.

Druženje sa mališanima o kojima se brinu njihove tete Nataša i Hana ostat će Belmi, kako kaže, u lijepom sjećanju.

-Dječija radoznalost, nježnost i sloboda da pitaju, pričaju i maštaju nešto je što ću teško zaboraviti, ističe Belma.

A možda je upravo u tome i najljepša vrijednost ovakvih susreta. Dok Belma djeci donosi svoje knjige, djeca njoj vraćaju ono što nijedan pisac ne može pronaći ni u jednoj knjizi – iskrenost, neposrednost i onu čistu, nesputanu maštu koja svijet još uvijek vidi kao veliko čudo.

I tako, dok se odrasli često pitaju kako djecu vratiti knjizi, jedan „Nestašni Plavi leptir“ već zna odgovor. Treba im prići pričom, osmijehom i maštom. Treba im pokazati da iza korica knjige ne stoje samo slova, nego čitavi svjetovi koji čekaju da budu otkriveni.

A u tom otkrivanju Belma Omeragić, zajedno sa svojim „Plavim leptirom“, ima svoje posebno mjesto.