Aktivno sam radio kao asistent, docent, vanredni i redovni profesor sve do kraja kalendarske 2017. godine kada sam sa 64 godine života i 40 godina radnog staža otišao u penziju u trajnom zvanju redovnog profesora.
Od tada nisam više aktivan u nastavi i pored toga što sam imao uslove za izbor u zvanje profesora emeritusa jer sam smatrao da sam časno “odslužio” . U cijelom tom periodu svega se dešavalo. Ono što nisam nikada doživio je nacionalizam u akademskoj zajednici. Ovo tvrdim povodom posljednjeg dešavanja sa dvije “studentice” Univerziteta u Sarajevu.
Sve me upućuje na zaključak da se ne radi o “studenticama”. Ovo je vezano za ono što je izvan akademske zajednice. S toga cijela priča nema veze sa akademskom zajednicom.
Profesora i studenata ima sa raznim ubjeđenjima i ponašanjima. Svega sam se nagledao, ali nacionalizma rijetko. Najbolji primjer je slučaj profesora dr M.iodraga Zeca 80 – tih godina prošlog vijeka. Slično se dogodilo prof.dr Salihu Bureku koji je odrobijao osam godina. Sve su to bili montirani procesi da bi se iz akademske zajednice udaljili napredni ljudi. Jedan od njih je bio prof. dr Mehmed Dedić o čijem policijskom proganjanju znam i mogu svjedočiti. Sa studentima se to nije dešavalo. Bar ja nisam imao priliku to doživjeti.
Nacionalizam je ostao stran akademskoj zajedici, osim ako se isti nije stavljao u funkcinu politike. Ovaj posljednji slučaj je očito “isfabrikovan” u Beogradu . U to sam siguran iz više razloga. Prvi i osnovni razlog je Sarajevo i BiH. Nije slučajno da se u ovu priču uključuju zvaničnici iz Istočnog Sarajeva. O njihovim lažima je nepotrebno govoriti. Radi se o sijanju mržnje među građanima BiH. To sve pokazuje nešto drugo što je vidljivo na protestima diljem Republike Srbije. Sve ukazuje da je u pitanju režim koji uporno 50 godina pokušava zavaditi građane BiH, a državu BiH pokazati kao neodrživom. Toj i takvoj politici se bliži kraj.
Zato ova priča o negiranju genocida i ratnih zločina nije ništa novo. Radi se samo o igri obavještajnih i bezbjednosnih službi koje uvijek rade “ono” da bi opravdali svoje postojanje. Slično rade i političari da bi se održali na vlasti. Narod je imun od nacionalizma u BiH. Vrijeme će to pokazati . Tako je diljem naše lijepe države BiH: Sarajevo, Banja Luka, Bihać, Zenica, Mostar, Brčko, Tuzla.
U svim nabrojanim gradovima imam na desetine i stotine studenata sa kojim se ponosim. Svi su bili i ostali časni i pošteni ljudi kojima je primarni cilj bilo znanje. Znanje je brana svakom primitivizmu. Nacionalizmu nije mjesto u akademskoj zajednici.