Sve vlade: opština, gradova, kantona, entiteta i države moraju definisati svoje granice siromaštva. Procjene siromaštva na nivou države BiH se kreću u rasponu od oko 70%. Target tj. cilj mora biti 10 puta niži. To bi značilo 7%.
Granica u Njemačkoj je 1250 eura za samca. U statistici se javljaju razni podaci pa samim time se u ovu skupinu siromašnih zbrajaju razne kategorije različite starosne dobi. Najčešće su to oni iznad 60 godina života. To su kategorije stanovništva koje žive od penzije. Druga ugrožena kategorija su oni koji žive od socijalne pomoći ili su izdržavani. Sumorna slika socijalnog stanja stvara privid. Na jednoj strani imate pogrešne podatke zaposlenih, a na drugoj strani onih koji po imovinskom stanju spadaju u kategoriju “dobro stojećih”.
Na presjeku toga stanja se može isčitati obim sive ekonomije i zvanične ekonomije. Zatamljena slika toga stanja je u funkciji onih koji tvrde da se ” nikada bolje nije živjelo”. Ta konstatacija je tačna za onih 30% stanovništva. To se dobro vidi u većim urbanim sredinama. Na selu je ona ogoljena jer se vide napuštena i zapuštena domaćinstva. Umjesto “dreke” poslodavaca na poreze i doprinose priča se mora okrenuti u drugom smjeru. Izračun socijalnog praga se mora podići znatno više s tim da raspodjela mora biti na principu ” obrnute piramide”. Taj preokret ne može izvesti ova ili neka druga vlast. To je nemoguća misija zato što je ista postavljena na političkoj oligarhiji koja osvajanje vlasti shvataju kao šansu za pljačku.
S toga sve dok se granica siromaštva ne spusti ispod prihvatljivog minimuma u ovoj državi nema opstanka. Sve što valja će iz svoje države biti protjerano. S pravom se kaže da je pravedna vlast blagodat za narod. “Pandemija siromašenja” naroda se mora zaustaviti.
Kriminal i krađa se moraju sankcionisati i oporezovati sa stopom 100%.