Književnica Belma Omeragić: "Porodica bez granica, dom pod jednim nebom"

„Ne svađam se sa suzama neba.

Valja im napojiti pukotine zemlje,

probuditi korijen sjemenu pšenice,

da djeci zamirišu kifle

u slastičarni.

Puštam kiši da mi mije lice,

da mi se slije niz obraze,

pa nogom, k’o nekad, namjerno

nagazim u baru.

I na tren,

dok voda pršti pod stopalima,

godine se povuku

pred djevojčicom u meni.

Neka padaju suze neba,

neka natapaju žednu zemlju,

neka u brazdama zametnu hljeb,

a na dječjim obrazima

osmijeh koji ništa ne zna

o gladi.“

Ovi emotivni i duboko humanistički stihovi pjesme „Suze neba“ (The Sky’s Tears) bosanskohercegovačke književnice Belme Omeragić, koja trenutno živi i radi u Švedskoj, pronašli su svoje mjesto u oktobarskom izdanju časopisa „Global Movement of Positive Literature News Magazine“.

Njena pjesma, nastala iz osjećaja za čovjeka, njegovu svakodnevicu, radosti i iskušenja, postala je dio šire književne priče koja okuplja 28 pjesnika iz različitih krajeva naše planete, različitih kultura, životnih puteva i pogleda na svijet.

U vremenu kada su ljudske razlike često razlog za podjele, književnost ponovo potvrđuje svoju neprolaznu vrijednost – povezuje ljude, približava udaljene svjetove i podsjeća nas na ono što nam je zajedničko. Upravo takvu poruku nosi i ovo izdanje časopisa, u kojem se susreću pjesnici čiji su jezici, iskustva i životne okolnosti različiti, ali čija je želja da riječima doprinesu ljepšem, humanijem i pravednijem svijetu gotovo istovjetna.

Belma Omeragić svojim stihovima govori jezikom koji ne poznaje granice. Njena poezija ne zaustavlja se na prostoru iz kojeg dolazi niti na iskustvima koja su obilježila njen životni i književni put. Ona nastoji doprijeti do čovjeka, probuditi emociju, potaknuti razmišljanje i podsjetiti da se najveće životne vrijednosti često kriju u naizgled malim, svakodnevnim stvarima.

U pjesmi „Suze neba“ kiša nije samo prirodna pojava. Ona postaje simbol obnove, nade i novog početka. Kroz sliku djevojčice koja se raduje vodi pod nogama, pjesnikinja nas vraća u vrijeme kada su dječija radost i bezbrižnost bile snažnije od svih životnih briga. Istovremeno, kroz slike žedne zemlje, hljeba i dječijeg osmijeha, otvara pitanje gladi, siromaštva i odgovornosti čovjeka prema čovjeku.

To je poezija koja ne nudi jednostavne odgovore, ali nas podsjeća da svijet možemo učiniti boljim ako u sebi sačuvamo dovoljno dobrote, razumijevanja i saosjećanja.

Književnost kao most među ljudima

Posebnu vrijednost ovom međunarodnom književnom projektu daje rad Bhagiratha Choudharyja, osnivača Globalnog književnog društva, čovjeka koji je književnost prepoznao kao snažno sredstvo povezivanja ljudi i širenja pozitivnih vrijednosti.

Njegova predanost književnosti ne ogleda se samo u okupljanju pjesnika na stranicama časopisa već i u stvaranju prostora u kojem autori iz različitih zemalja mogu predstaviti svoje stvaralaštvo, upoznati se s poezijom drugih kultura i postati dio velike međunarodne književne porodice.

U svijetu u kojem se često govori o granicama, razlikama i nesporazumima, Bhagirath Choudhary svojim neumornim radom pokazuje da književnost može biti snažan odgovor na takve pojave. Njegova vizija počiva na uvjerenju da svaka iskrena riječ, svaki stih i svaka priča mogu doprinijeti boljem razumijevanju među ljudima.

Okupljanjem pjesnika širom svijeta, objavljivanjem njihovih radova i omogućavanjem da se njihove poruke čuju daleko izvan granica njihovih matičnih zemalja, on doprinosi stvaranju međunarodne književne zajednice u kojoj se njeguju međusobno poštovanje, solidarnost i humanost.

Njegov rad posebno je značajan za autore koji dolaze iz manjih književnih sredina jer im pruža mogućnost da njihova djela pronađu put do čitalaca širom svijeta. Na taj način književnost prestaje biti ograničena geografskim prostorom i postaje zajedničko dobro čovječanstva.

Upravo zbog toga Belma Omeragić s posebnom zahvalnošću govori o njegovom doprinosu, prepoznajući u njemu čovjeka koji svojim djelovanjem ne samo da okuplja pjesnike već i podstiče vjeru u moć riječi da mijenja svijest i oplemenjuje ljudske odnose.

„Možda pripadamo različitim krajevima Zemlje, ali pod jednim nebom naše riječi pronalaze put do zajedničkog doma. Mojim kolegama pjesnicima i ovoj neobičnoj porodici bez granica želim da nam nikada ne ponestane riječi koje grade mostove umjesto zidova, siju nadu umjesto straha i podsjećaju svijet da mir počinje u ljudskom srcu. Moja iskrena zahvalnost pripada Bhagirathu Choudharyju, osnivaču Globalnog književnog društva, čija predanost, neumoran rad i nepokolebljiva vjera u preobražajnu moć književnosti nastavljaju povezivati ljude. Hvala mu što njeguje nadu da naše riječi mogu probuditi svijest, nadahnuti dobrotu i doprinijeti stvaranju humanijeg svijeta“, kaže Belma Omeragić.

Bosna i Hercegovina u stihovima koji putuju svijetom

Za Belmu Omeragić učešće u ovom međunarodnom književnom projektu predstavlja i posebnu priliku da kroz svoje stvaralaštvo promoviše Bosnu i Hercegovinu, zemlju bogate kulturne tradicije, složene historije i neiscrpnog književnog nadahnuća.

Njeni stihovi, i kada govore o univerzalnim temama koje razumiju ljudi širom svijeta, u sebi nose i duh prostora iz kojeg dolazi. U njima se prepoznaju toplina ljudske duše, osjećaj za zajedništvo, ljubav prema životu i ona posebna osjetljivost koja je duboko ukorijenjena u bosanskohercegovačkoj književnoj tradiciji.

Svaka objavljena pjesma, svaki prevedeni stih i svaki međunarodni književni susret prilika su da se ime Bosne i Hercegovine spomene u kontekstu kulture, stvaralaštva i pozitivnih ljudskih vrijednosti.

Na taj način Belma Omeragić postaje svojevrsna ambasadorica naše zemlje, ne diplomatskim protokolom već riječima koje prelaze granice i pronalaze put do čitalaca različitih jezika i kultura.

Njeno književno djelovanje potvrđuje da se zemlja iz koje dolazimo može predstavljati na mnogo načina. Ponekad je za to dovoljna jedna pjesma, jedan stih ili misao koja će u nekom udaljenom dijelu svijeta probuditi osjećaj bliskosti s ljudima koje nikada nismo upoznali.

Zato je značajno što se njena poezija našla među radovima autora iz različitih krajeva svijeta. To nije samo priznanje njenom stvaralaštvu već i potvrda da književnost iz Bosne i Hercegovine ima šta ponuditi međunarodnoj kulturnoj sceni.

Jedno nebo, mnogo glasova, zajednička nada

Objavljivanje pjesme „Suze neba“ u međunarodnom časopisu još je jedan korak na književnom putu Belme Omeragić, ali i podsjećanje na značaj povezivanja stvaralaca koji vjeruju da riječima mogu doprinijeti boljem svijetu.

U toj priči susreću se dvije važne misije: književna predanost Bhagiratha Choudharyja, koji neumorno gradi međunarodne mostove među pjesnicima, i stvaralački angažman Belme Omeragić, koja kroz svoju poeziju promoviše Bosnu i Hercegovinu i vrijednosti koje nas povezuju s ostatkom svijeta.

Njihov zajednički imenitelj jeste uvjerenje da književnost nije samo umjetnost lijepo oblikovane riječi. Ona je i odgovornost, mogućnost da se čuje glas drugoga, da se prepoznaju tuđe patnje i radosti i da se, makar jednim stihom, doprinese razumijevanju među ljudima.

U svijetu u kojem su mnogi još uvijek uskraćeni za osnovne životne potrebe, poruka Belmine pjesme „Suze neba“ dobija dodatnu snagu. Želja da djeci zamirišu kifle, da hljeba bude u svakoj porodici i da se na njihovim licima zadrži osmijeh koji ne poznaje glad postaje univerzalna poruka čovječnosti.

A upravo takve poruke, zahvaljujući ljudima poput Bhagiratha Choudharyja i pjesnicima poput Belme Omeragić, nastavljaju putovati svijetom, pronalaziti nove čitaoce i podsjećati nas da, bez obzira na to gdje živimo i kojim jezikom govorimo, svi pripadamo istoj velikoj porodici pod jednim nebom.

Porodici u kojoj za dobrotu nema granica, u kojoj riječi mogu graditi mostove i u kojoj svaki iskren stih predstavlja mali, ali vrijedan doprinos svijetu kakav bismo željeli ostaviti budućim generacijama.