Da sama piše ovaj tekst pitamo je šta bi u najkraćim crtama rekli o sebi, onome što je radila, radi ili planira raditi?
– Rođena sam u Sarajevu, gradu koji je oblikovao moj muzički senzibilitet, a već više od jedanaest godina živim i stvaram i u Lisabonu, gdje sam pronašla drugu muzičku domovinu, kaže Maja Milinković. Po obrazovanju sam akademska muzičarka, a po životnom opredjeljenju pjevačica, kantautorica i neko ko neprestano istražuje mogućnosti vlastitog umjetničkog izraza.
Moj muzički put spojio je dvije naizgled udaljene tradicije, sevdah i portugalski fado, iz čega je nastala Fadolinka, moj autorski muzički koncept. Nedavno sam objavila album „Fadolinka 3.0“, koji donosi deset autorskih pjesama i predstavlja novu etapu mog stvaralaštva. Trenutno sam posvećena njegovoj promociji, koncertnim nastupima i novim muzičkim projektima.
I dalje me najviše pokreće ista stvar kao na početku – potreba da kroz muziku kažem nešto istinito, svoje i ljudsko.
Svaki njen album predstavlja određenu etapu njenog života i umjetničkog sazrijevanja. Kroz albume „Fado é Sorte“, „Kaftan D’Alma“, „Fadolinka“, „Fadolinka 2.0“ i najnoviji „Fadolinka 3.0“, njen muzički izraz se razvijao, mijenjao i obogaćivao, ali je potreba za autentičnošću uvijek ostajala ista.
-Među pjesmama koje su pronašle svoj put do publike izdvojila bih „Sarajevo, u duši mi spavaš“, „Šta će daljine“, „Ti ne slutiš“, „Golube“, „Potkupljujem samoću“, kao i pjesme na portugalskom jeziku „Não há fado sem saudade“, „Não te rendas“ i „Coisas de Amor“. Tu su i novije „Moje“ i „Moja sjajna mjesečino“. Najnoviji album „Fadolinka 3.0“, objavljen 20. oktobra u izdanju Hayat Productiona, donosi deset mojih autorskih pjesama, od kojih je šest novih. Za mene je najveće priznanje kada mi neko kaže da je u mojoj pjesmi prepoznao dio vlastitog života. Tada znam da je muzika stigla tamo gdje joj je i mjesto – do čovjeka.
Otkud i zašto u fado vodama?
-Moj susret s fadom bio je prije svega emotivan, ističe Maja. Kada sam ga prvi put čula, osjetila sam nešto neobično blisko, gotovo poznato. Iako nisam razumjela svaku riječ, razumjela sam emociju. Prepoznala sam onu istu čežnju, tugu, ljubav i dostojanstvo koje sam odrastajući slušala u sevdalinci. Posebno me fascinirala Amália Rodrigues, njena nevjerovatna interpretativna snaga, izražajnost i sposobnost da u jednoj pjesmi ispriča čitav život.
Njen glas nije prenosio samo melodiju i riječi, nego i nešto mnogo dublje, gotovo neopipljivo. Ta me umjetnička iskrenost osvojila i probudila želju da dublje istražim svijet fada. Fado me privukao svojom jednostavnošću i nevjerovatnom snagom interpretacije. U njemu nema mnogo prostora za pretvaranje. Možete imati savršenu tehniku, ali ako nemate šta reći, publika će to osjetiti. Odlazak u Lisabon otvorio mi je mogućnost da tu muziku upoznam iznutra, kroz jezik, kulturu, ljude i svakodnevni život. Fado za mene nije ostao samo muzički žanr koji interpretiram. Postao je dio mog umjetničkog identiteta.
Zanimljivo je da sam, upoznajući portugalsku muziku, još snažnije osvijestila vlastite bosanske korijene. Fado me, na neki način, ponovo doveo do sevdaha.
Fado i sevdalinka – šta ih povezuje, a šta razlikuje?
-Fado i sevdalinka su za mene dvije muzičke tradicije koje govore različitim jezicima, ali se odlično razumiju. Obje su duboko emotivne, obje govore o ljubavi, čežnji, prolaznosti i ljudskoj sudbini. Ipak, svaka ima svoj jedinstven karakter, vlastitu poetiku, melodiku i način interpretacije. Sevdalinka nosi duh Bosne, njenu historiju, mentalitet i posebnu osjećajnost.
Fado je duboko ukorijenjen u portugalski identitet, a njegova čuvena saudade bliska je našem sevdahu, iako se nijedna od tih riječi ne može sasvim precizno prevesti. Kao muzičarka, fascinirana sam i njihovim razlikama. Upravo u tim razlikama pronalazim prostor za stvaranje nečeg novog. Nisam željela jednostavno pjevati sevdalinku uz portugalsku gitaru ili fado uz bosanske instrumente. Željela sam razviti vlastiti muzički izraz u kojem se te dvije tradicije susreću prirodno, bez gubitka identiteta. Tako je nastala Fadolinka, moj autorski muzički jezik u kojem se susreću Sarajevo i Lisabon, dvije tradicije i sve ono što sam kroz njih naučila o muzici.
Je li u našoj zemlji teško graditi estradnu karijeru?
-Mislim da je u Bosni i Hercegovini mnogo teže graditi karijeru nego što je to slučaj na uređenijim muzičkim tržištima, ističe Maja. Talenta nam ne nedostaje, naprotiv. Ono što često nedostaje jesu sistemska podrška, profesionalna infrastruktura i kontinuitet ulaganja u kulturu. Posebno je izazovno za autore koji ne slijede dominantne komercijalne trendove. Kada stvarate muziku koja ne pripada jasno određenoj ladici, morate biti spremni na duži i zahtjevniji put do publike. Ipak, nikada nisam željela prilagođavati svoj umjetnički izraz isključivo zahtjevima tržišta. Važno mi je da ono što radim ima smisla i da iza svake pjesme mogu stati punim imenom i prezimenom. Danas je od umjetnika gotovo očekivano da bude i vlastiti menadžer, producent, promoter i stručnjak za društvene mreže. Uprkos svim izazovima, vjerujem u kvalitet, upornost i dosljednost. Svoj umjetnički put gradim upravo na tim vrijednostima.
Kako su se prema vama odnosili u Portugalu, zemlji u kojoj „caruje“ fado? Je li bilo zavisti, podmetanja nogu i sličnih iskustava?
-Portugal me dočekao s mnogo topline, a portugalska muzička scena pružila mi je priliku da učim, istražujem i razvijam se kao umjetnica. Naravno, ući u svijet fada kao strankinja nije jednostavno. Fado je važan dio portugalskog kulturnog identiteta, tradicija prema kojoj se njeguje veliko poštovanje. Međutim, ono što sam vrlo brzo shvatila jeste da iskrena emocija ne traži pasoš. Kada stanete pred publiku i otvorite dušu, mnogo je manje važno odakle dolazite, a mnogo važnije šta imate da kažete.
Bilo je različitih iskustava, kao i u svakom poslu. Umjetnički svijet nije imun na sujetu, konkurenciju i predrasude, ali ne volim svoj put posmatrati kroz tu prizmu. Mnogo više pamtim ljude koji su mi otvorili vrata, pružili podršku i prepoznali moju ljubav prema njihovoj muzici. Posebno mi je dragocjeno što sam u Portugalu imala priliku sarađivati sa izuzetnim muzičarima i graditi prijateljstva koja su nadrasla profesionalne odnose. Nikada nisam pokušavala biti Portugalka koja pjeva fado. Ja sam Bosanka koja ga istinski voli, razumije i interpretira kroz vlastiti senzibilitet. Mislim da je upravo u tome moja posebnost.
Bosanskohercegovačka estradna scena danas. Jesu li pjevači prepušteni sami sebi?
-Bosna i Hercegovina ima izuzetno talentovane muzičare, autore i izvođače, ali imam utisak da naša muzička scena često opstaje više zahvaljujući entuzijazmu pojedinaca nego dobro organizovanom sistemu. Danas nije dovoljno napisati dobru pjesmu, kvalitetno je snimiti i otpjevati. Potrebno je osmisliti kompletnu strategiju, od produkcije i promocije do digitalne distribucije i koncertnih aktivnosti. Sve to zahtijeva vrijeme, novac, znanje i ozbiljan tim ljudi.
Problem vidim i u tome što se uspjeh sve češće mjeri brojem pregleda, umjesto umjetničkom vrijednošću. Digitalne platforme jesu otvorile nove mogućnosti, ali su istovremeno stvorile pritisak da umjetnik mora biti stalno prisutan, vidljiv i zanimljiv, čak i kada nema ništa novo da kaže. Mislim da nam nedostaje više dugoročnog ulaganja u autore, kvalitetnu muziku i razvoj umjetničkih karijera. Imamo ljude koji mogu ravnopravno stajati na međunarodnoj sceni, ali im je često mnogo teže doći do prilike da se predstave. Postoje vrijedni profesionalci, izdavači, producenti i mediji koji podržavaju kvalitetan rad. Voljela bih da takva podrška bude sve prisutnija i da zajedno stvorimo više prostora za naše autore.
Diskografske kuće i posao kojim se bavite. Ima li podrške i, ako ima, od koga?
– Saradnja sa diskografskim kućama važan je dio muzičkog posla, ali mislim da je za svakog autora presudno pronaći ljude koji razumiju njegov umjetnički izraz i poštuju njegovu slobodu stvaranja. Moja prethodna dva albuma, „Kaftan D’Alma“ i „Fadolinka 2.0“, objavljena su u izdanju „Croatia Recordsa“, dok je najnoviji album „Fadolinka 3.0“ objavljen u izdanju „Hayat Productiona“, s kojim sam ostvarila lijepu saradnju. Posebno mi znači kada iza projekta stoje ljudi koji prepoznaju njegovu umjetničku vrijednost i vjeruju u njegov potencijal. Dobra diskografska kuća nije samo izdavač, nego i partner koji pomaže da muzika pronađe svoj put do publike. Vjerujem da uspješna saradnja počinje međusobnim povjerenjem, profesionalnošću i zajedničkom vizijom. Umjetniku je potrebna podrška, ali i prostor da ostane vjeran sebi i svom izrazu.
Mediji? Koliko su vas podržavali tokom karijere?
-Mediji su od samog početka moje karijere pomno pratili i podržavali moj rad, na čemu sam im iskreno zahvalna, kaže Maja. Vjerujem u novinarstvo koje prepoznaje kvalitet, autentičnost i stvaralaštvo koje ne prati nužno trenutne trendove.
Mediji imaju važnu ulogu u oblikovanju kulturne scene i predstavljanju umjetnika široj publici. Drago mi je što je „Fadolinka 3.0“ naišla na lijep medijski odjek. Posebno cijenim novinare koji se zaista pripreme za razgovor, poslušaju muziku i postavljaju pitanja koja imaju smisla. Takvi razgovori su zadovoljstvo za obje strane.
Da li bi vaš estradni uspjeh bio brži da se niste opredijelili za kvalitet pjesama i interpretacije?
-Možda bi bio brži, ali pitanje je da li bi to bio uspjeh kakav sam željela. Oduvijek sam vjerovala u kvalitet, autentičnost i umjetničku slobodu. Muzika je moj način razmišljanja, osjećanja i komunikacije sa svijetom. Zato mi je važno da svaka pjesma koju potpišem ima svoj razlog postojanja. Vjerujem da kvalitet i komercijalni uspjeh mogu ići zajedno.
Mnogo je umjetnika koji su to dokazali. Moj izbor je da stvaram muziku u koju vjerujem, slijedeći vlastiti senzibilitet i umjetničku intuiciju. Uvijek sam znala koliko je važno izgraditi prepoznatljiv umjetnički identitet i ostati mu dosljedna. Popularnost može doći brzo. Umjetnički identitet gradi se godinama. Ponosna sam na ono što sam izgradila.
Saradnici? Je li teško pronaći one koji su na istoj talasnoj dužini s vama ili pjesme morate pisati sami?
-Imam sreću da tokom karijere sarađujem sa izuzetnim muzičarima, kako u Bosni i Hercegovini, tako i u Portugalu. Za mene je dobra saradnja spoj profesionalnosti, međusobnog povjerenja i umjetničke hemije. Muziku i tekstove svojih pjesama pišem sama, jer je autorsko stvaralaštvo moja najintimnija forma izražavanja.
Volim taj proces, od prve melodijske ideje do trenutka kada pjesma dobije svoj konačni oblik. Istovremeno, izuzetno cijenim doprinos svojih saradnika. Svaki dobar muzičar unosi vlastiti senzibilitet, iskustvo i kreativnost, čime pjesma dobija novu dimenziju. Na albumu „Fadolinka 3.0“ sarađivala sam sa odličnim muzičarima i producentima iz obje zemlje. Posebno uživam u zajedničkom radu na aranžmanima, u toj razmjeni ideja iz koje često nastanu najljepša muzička iznenađenja.
Koliko je važno iza sebe imati uigran tim koji se bavi svim segmentima posla?
-Izuzetno je važno, nastvlja Maja. Danas je muzička karijera mnogo više od samog stvaranja i izvođenja pjesama. Iza svakog ozbiljnog projekta stoji čitav niz poslova, od produkcije i organizacije koncerata do odnosa s medijima, promocije i digitalne distribucije. Dobar tim omogućava umjetniku da svoju energiju i kreativnost usmjeri tamo gdje su najdragocjenije – u muziku. Za mene su profesionalnost, povjerenje, dobra komunikacija i zajednička vizija temelji uspješne saradnje. Volim raditi sa ljudima koji su samostalni, kreativni i odgovorni, koji razumiju moj umjetnički izraz, ali imaju i hrabrosti predložiti nešto novo. Najbolji rezultati nastaju kada svako zna svoj posao, kada postoji međusobno povjerenje i kada svi dijele istu viziju. Takav tim je neprocjenjiv.
Šta biste još željeli da javnost zna o vama i vašem radu?
-Voljela bih da ljudi kroz moje pjesme i albume upoznaju i onu stranu mene koja se možda ne vidi na sceni. U svakoj pjesmi postoji dio mog života, mojih iskustava, ljubavi, čežnji, radosti i pitanja na koja još tražim odgovore. Muzika mi daje slobodu da budem potpuno svoja, bez potrebe da bilo šta uljepšavam ili skrivam.
Po prirodi sam radoznala, strastvena i veliki zaljubljenik u život. Volim ljude, razgovore, putovanja, umjetnost i sve ono što budi maštu i širi horizonte. Vjerujem u ljubav, u snagu emocije, u humor i u sposobnost čovjeka da se uvijek iznova raduje. Iza mene su godine rada, učenja, stvaranja i dragocjenih susreta. Ponosna sam na svoj put, na odluke koje sam donosila i na slobodu da gradim vlastiti umjetnički svijet. Još uvijek imam mnogo snova, ideja i planova. Najljepše u svemu tome jeste što me stvaranje i danas uzbuđuje jednako kao na početku. Možda čak i više, jer danas mnogo bolje poznajem sebe. A kroz moje pjesme i albume nastavljam pričati svoju priču. I radujem se svemu što tek imam da kažem.
Je li vaše srce samo ili se u njemu neko krije?
-Moje srce je uvijek puno, kaže Maja Milinković. Ljubavi, muzike, dragih ljudi i svega onoga što život čini lijepim. A krije li se neko posebno u njemu? Krije se, naravno. I tu mu je, izgleda, baš lijepo. Neke stvari je ipak najljepše sačuvati samo za sebe.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.