Kultura

"Čudesno velik Plavi leptir"

Pjesma „Čudesno velik Plavi leptir“ donosi snažnu i toplu pjesničku viziju svijeta u kojem su djeca najvažnija vrijednost, a mir, ljubav i prihvatanje različitosti najveći životni ideali.

FOTO: ESET MURAČEVIĆ
FOTO: ESET MURAČEVIĆ

 Nakon vrlo zapaženih  djela „Insanove sjene sna“, „Mašice okupane suzama“ i „Prah Plavog leptira“, bosanskoheregovačka poestesa Belma Omeragić iz Dervente; poznata po poeziji prožetoj emocijom, sevdahom, nostalgijom i motivima bosanske tradicije, a koja trenutno živi i radi u Švedskoj; nedavno je predstavila svoju novu knjigu za djecu i odrasle „Nestašni Plavi leptir“.

    U njoj se našla i pjesma „Čudesno velik Plavi leptir“ („The Wondrous Great Blue Butterfly“)  za koju je ove godine dobila  najviša priznanja u okviru međunarodne inicijative „Peace & Humanity“, čime je njen književni i humanistički rad dobio i međunarodnu potvrdu.

     Pjesma „Čudesno velik Plavi leptir“ donosi snažnu i toplu pjesničku viziju svijeta u kojem su djeca najvažnija vrijednost, a mir, ljubav i prihvatanje različitosti najveći životni ideali. Autorica kroz maštovitu sliku čudesnog Plavog leptira, većeg od neba i okeana, ne gradi samo bajkovitu priču, nego stvara univerzalni simbol dobrote, zaštite i nade.

    Plavi leptir nema državu, zastavu ni granice. Time autorica jasno poručuje da djetinjstvo ne poznaje podjele koje stvaraju odrasli. Djeca pripadaju cijelom svijetu, a njihovo pravo na sreću, sigurnost i igru jednako je bez obzira na boju kože, jezik, vjeru, porijeklo ili bilo koju drugu razliku.

FOTO: ESET MURAČEVIĆ USTUPLJENO
FOTO: ESET MURAČEVIĆ USTUPLJENO

     Posebnu vrijednost pjesme čini njena inkluzivna poruka. Belma ne zaboravlja nijedno dijete – ni ono bez doma, ni dijete koje se liječi, ni dijete u kolicima, niti dijete koje svijet doživljava drugačije. Takvim stihovima pjesma postaje himna jednakosti, suosjećanja i prihvatanja, podsjećajući da različitosti nisu prepreka, nego bogatstvo čovječanstva.

    Motiv putovanja oko Zemlje predstavlja simbol upoznavanja svijeta, rušenja predrasuda i razvijanja prijateljstva među djecom svih kontinenata. Smijeh postaje zajednički jezik koji ne traži prevodioce, a upravo kroz dječiju radost autor pronalazi najiskreniji put ka miru.

     Izuzetno su upečatljive slike u kojima Plavi leptir skuplja dječiji strah i šalje ga daleko u svemir. Time pjesnik izražava želju da djeca odrastaju oslobođena rata, gladi, bolesti i svakodnevnih strahova koji ne bi smjeli biti dio njihovog svijeta. Završna želja da „iz svake puške cvijeće raste“ predstavlja jednu od najljepših pjesničkih metafora mira – jednostavnu, razumljivu djeci, ali istovremeno snažnu i duboko humanu.

     Jezik pjesme je nježan, slikovit i muzikalno oblikovan, ispunjen toplinom i optimizmom. Autorica uspijeva spojiti dječiju maštu sa ozbiljnim univerzalnim vrijednostima, pa pjesma jednako snažno djeluje na najmlađe čitaoce, ali i na odrasle koji u njoj prepoznaju podsjetnik na svijet kakav bi trebao biti.

    „Čudesno velik Plavi leptir“ nije samo pjesma o jednom neobičnom leptiru. To je pjesma o svijetu kakav autor želi ostaviti djeci – svijetu bez granica među ljudima, bez mržnje, rata i isključivosti, u kojem svako dijete ima pravo na sigurnost, osmijeh, igru i ljubav. Upravo zbog svoje univerzalne poruke, topline i humanosti, ova pjesma ostavlja snažan emotivni utisak i poziva čitaoca da povjeruje kako najveće promjene počinju najljepšim dječijim snovima.

Prilog:

ČUDESNO VELIK PLAVI LEPTIR

Kad bi postojao

Plavi leptir,

veci od okeana

 i neba zajedno,

ne bi imao ime drzave

ni zastavu,

ni granice.

Njegova jedina misija

trajala bi sedam dana:

da sa sedam kontinenata

pokupi svu djecu svijeta

i ponese ih oko Zemlje.

Da vide

koliko je velika,

razlicita

i lijepa.

Krila tog Plavog leptira

 bila bi meksa od jorgana,

da ni jednom djetetu,

dok ga nosi oko Zemlje,

ne utrne guza.

A kad s krila spuza,

 svako dijete

veselo se igra,

smijehom žubori

dok se ne umori.

Sta najviše želi Plavi leptir

veći od neba i okeana?

Da se djeca svih boja

prepoznaju po smijehu.

Da rat ostane bez glasa,

bez daha,

glad bez sjenke,

a bolnice bez straha.

Da niko ne ostane ispod krila:

ni dijete bez doma,

ni dijete bez kose,

ni dijete u kolicima,

ni dijete koje svijet osjeća

dublje,

tiše,

drugačije.

Da djeca zavole svoje razlike

kao najrjeđe blago Zemlje.

Kad bi postojao taj čudesni

Plavi leptir,

u tufnice bi skupljao strah

djece,

zatvorio ga u bocu

i poslao u svemir,

da se nikada nikome ne vrati.

Na kraju putovanja

spustio bi djecu

nazad u njihove krevete.

I svako dijete bi te noći

zaspalo mirno,

pokriveno istim snom.

Ujutro bi se sva djeca probudila

ista po pravu,

razlicita po čudu.

Plavi leptir, veći od neba i

okeana,

želi da djecu nikada,

nikada

nikakve razlike

ne razdvoje.

Da su sva djeca vesela i hitra

kao laste,

da mir vjecno vlada,

da iz svake puške cvijeće raste.

To bi bas bilo super cool.