Psiholozi se slažu da prave riječi djetetu mogu dati snagu da zatraži pomoć, postavi zdrave granice ili se izvuče iz neugodne situacije.
Samopouzdanje se ne pojavljuje s godinama samo od sebe, već se gradi i jača vježbom, piše Good Housekeeping.
“Ne razumijem” ili “Trebam pomoć”
Kako djeca odrastaju, tako se širi i njihovo znanje. Priznati da nešto ne znaju može biti teško, čak i odraslima. Ne treba podcjenjivati važnost toga da dijete zna reći kada nešto ne razumije.
“Ključno je da dijete stekne samopouzdanje da to izgovori. Mora imati samosvijest i samopoštovanje da bi znalo kako je u redu ne razumjeti upute”, kaže dr. Sid Khurana, dječiji psihijatar. “Sasvim je u redu tražiti od nekoga da pojasni šta je mislio.”
Ponudite djeci konkretne izraze koje mogu koristiti. Vježbajte fraze poput: “Ne shvaćam”, “Možeš li mi objasniti ovaj dio?” ili “Šta to znači?”. Vaša strpljiva reakcija na takva pitanja također je presudna.
“Mogu to riješiti”
Iako roditelji često imaju poriv rješavati probleme umjesto svoje djece, ključno je dati im alate da vjeruju u sebe. “Tokom posljednjih 20 godina vidjeli smo da djeca, kada se prema njima dosljedno odnosimo kao prema sposobnim i snalažljivim osobama, počinju i sama sebe tako doživljavati”, objašnjava Jennifer Walker, osnivačica portala Moms on Call.
Walker dodaje da roditelji to mogu poticati već od najranije dobi. Važno je jačati pozitivan unutrašnji glas izjavama poput: “Bit ćeš odličan u tome” ili “Snaći ćeš se”. “Roditelji su često prvi glas nade i ohrabrenja koji djeca čuju”, kaže ona. “Kada od malih nogu slušaju takve poruke, počinju se poistovjećivati s postignućem, upornošću i rješavanjem problema.”
Radite li to i sami? Ako da, pokažite djeci kako to izgleda u praksi. Izgovarajte naglas svoje misli dok rješavate neki problem, nosite se s krizom na poslu ili ste zapeli u saobraćaju. Ako to ne radite, ovo je prilika da naučite zajedno s djecom. Možete ih naučiti da sebi kažu: “Mogu ovo riješiti korak po korak. Prvi korak je…”
“Osjećam se…”
Ovisno o djetetu, osjećaji mogu biti preplavljujući ili komplicirani. Maloj djeci može biti teško pretočiti ih u riječi. Ipak, stručnjaci ističu da je važno poticati razgovor o tome kako se dijete osjeća, čak i ako ne postoje savršene riječi za to.
“Sposobnost izražavanja osjećaja temelj je mentalnog zdravlja”, kaže psihologinja Lakiesha K. Oliver. “Kada djeca znaju da je sigurno reći kako se osjećaju, normaliziramo čitav spektar emocija i otvaramo put zdravom nošenju s njima, upravljanju emocijama i rješavanju problema.”
Pritom ne treba izbjegavati ni teže osjećaje. “Vrlo je važno da djeca nauče prepoznati svoje negativne osjećaje. Moraju znati da je u redu, pa čak i poželjno, izraziti ih umjesto da ih potiskuju, što kasnije može dovesti do ispada”, kaže dr. Khurana.
Čak i kod vrlo male djece može se pomoći da emocije izađu na površinu. Ako ih izravno naučimo kako izraziti tugu, bijes ili frustraciju, bit će manje razbijenih predmeta, a više lupanja nogom o pod uz rečenicu: “Ljut/a sam!”
“Bitan sam / Bitna sam”
Dvije jednostavne riječi koje imaju veliku snagu, bez obzira na dob. Učiti dijete da kaže “bitan/bitna sam” ne služi jačanju ega, već izgradnji temelja. “Činjenica da ne postoji niko drugi tačno poput njih dokaz je njihove individualne važnosti”, kaže Oliver. “To znači da njihov glas, tjelesna sigurnost, izgled, darovi i talenti – sve to ima vrijednost.”
Za večerom razgovarajte o trenucima kada je svako od vas toga dana bio nekome važan. Pripremite svoj primjer – nije tako lako kao što se čini. Uskoro će i vaša djeca početi primjećivati i naglas govoriti o trenucima u kojima su bili važni.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.