Pet razloga zašto dijete ne može kontrolirati svoju ljutnju

Djeca, naime, još ne mogu regulirati svoje emocije na način na koji to čine odrasli, jer samoregulacija nije vještina s kojom se rađaju, već sposobnost koju tek trebaju usvojiti.

To ipak ne znači da bi roditelji trebali prihvaćati baš svako ponašanje. Važno je razlikovati samu emociju, koju dijete još uvijek teško kontrolira, od načina na koji je pokazuje. Ljutnja je dopuštena, ali udaranje, vrijeđanje ili uništavanje stvari zahtijevaju postavljanje jasnih granica i postupno učenje drugačijih reakcija. Djeca ne uče kontrolirati ljutnju tako da je nikada ne osjete, nego tako da uz smirenu odraslu osobu polako otkrivaju šta s tim osjećajem mogu učiniti.

Mozak se još razvija

Dječiji mozak, posebno u mlađoj dobi, nema jednake kapacitete za samoregulaciju kao mozak odrasle osobe. Kada dijete preplavi ljutnja, dio mozga zadužen za smirivanje i kontrolu ponašanja još nije dovoljno razvijen. Zbog toga dijete često reagira impulsivno, prije nego što uopće stigne razmisliti o posljedicama.

Ne prepoznaje i ne imenuje osjećaje

Ponekad se iza ljutnje skrivaju tuga, strah, ljubomora, umor ili osjećaj nepravde. Dijete možda ne zna reći: „Povrijeđen sam“ ili „Osjećam se zapostavljeno“, pa svoje stvarne osjećaje izražava kroz bijes. Ako roditelji nauče dijete da prepozna i imenuje svoje emocije, to mu može znatno pomoći da ih lakše kontrolira.

Umor, glad i previše podražaja

Kada je dijete gladno, umorno ili preopterećeno bukom, ekranima i brojnim obavezama, puno mu je teže održati emocionalnu ravnotežu. Situacija koja bi mu u normalnim okolnostima bila podnošljiva u takvim trenucima može izazvati vrlo snažnu reakciju.

Djeca uče promatrajući odrasle

Djeca uče oponašanjem. Ako često vide odrasle kako viču, vrijeđaju ili burno reagiraju kada su ljuti, vjerovatno će usvojiti sličan model ponašanja. Zato je važno da roditelji i drugi odrasli pokažu primjerom da je moguće biti ljut, a da se pritom ne povrijede drugi.

Nezadovoljene emocionalne potrebe

Ponekad su učestali izljevi bijesa uzrokovani potrebom za pažnjom, sigurnošću, prihvaćanjem ili osjećajem da dijete ima određenu kontrolu nad svojim životom. Dijete koje se osjeća neshvaćeno može kroz ljutnju pokušati pokazati da mu je nešto važno i da treba pomoć