Pokušao je da je vrati osam puta, ali kaže da ona to ne želi. Najteže mu pada to što ne pita za djecu niti je izrazila želju da ih vidi već četiri mjeseca.
Da li se udala, da li nije, ne znam. To se desilo u februaru kada je otišla. Radim sve što mogu, koliko mogu, borim se za njih. Mlada je, ima 22 godine. Možda je htjela da se zabavlja, ne znam. Ranije je bilo sve u redu, ali se posljednjih 7-8 mjeseci sve okrenulo.
U braku smo četiri godine, radio sam u Hrvatskoj, pa smo se vratili u Bosnu, pa opet u Hrvatsku. Nigdje joj se ne sviđa. Od kada smo se vjenčali, stalno smo bili podstanari jer sam se odmah odselio od svojih roditelja, to joj nije odgovaralo – priča neutješni čovjek kroz suze pred kamerama YouTube kanala Tatabrada.tv.
Samo na trenutak prebriše suze i nastavi priču…
Otkad je otišla osmi put, više je ne tražim. Pokušavao sam je vratiti nekoliko puta. Ona bi se vratila na 15 dana, a onda bi opet otišla. Onda bih nedjelju dana plakao za njom zajedno s djecom. Onda sam odlučio da je ne tražim više jer je tako mnogo teže, pogotovo djeci.
Nema stalni posao, radi sve što može, sve što stigne i sve što se nudi, a najveći izdatak je kirija koju mora platiti. Kaže da mu kolege i rodbina malo pomažu.
I njeni su se bunili što je otišla, ali ja se više ne čujem s njima – kaže, dodajući da je odustao. Imao je malo dječjeg dodatka, ali i to će mu ukinuti dok ne dobije sudsku presudu da djeca pripadaju njemu.
Da bar nemam ove kirije, bilo bi mi malo lakše… Vrlo teška situacija, ali opet, šta ja znam… Kad dođem kući svojoj djeci, meni bude dobro. Oni su mi najvažniji u svemu i znam da moram ustati za njih i osigurati im – kaže kroz suze dok ih čvrsto grli i ne pušta iz naručja.
Radi osam do devet sati, nekad i više, ali sve što zaradi čuva za struju i kiriju. Kćerka će uskoro napuniti dvije godine, a sinčić nedavno tri. Divna, zdrava, dobra djeca. On sam radi, čisti, sprema, čuva ih, a kuća je uredna kao apoteka. Sve je čisto i na svom mjestu, soba puna igračaka, u kutu bijela kolijevka, posteljina bijela kao snijeg… Djeca su čista, lijepo obučena, ništa im ne nedostaje osim majke…
-Djeca žele sok, čips, smoki, a ja nemam… Majke se sjeti kad gledaju crtani film, a kad pitaju za mamu, lažem da je otišla na posao ili da je u bolnici. Uvijek moram imati za kiriju, zimi ne može biti drugačije. Sve što zaradim, dam njima. Inače, ja sam moler, fasader, građevinac, sada radim na krovu… Radim gdje god ima posla, radim sve što je moguće – opisuje samohrani otac svoj život.