U prošlom dijelu bavili smo se počecima borbe za Trgovsku goru.
Daniel Pavlić iz Hrvatske Kostajnice, diplomirani dizajner, dokumentarista, fotograf, kulturni i ekološki aktivista, pokretač i saradnik brojnih nevladinih udruženja i projekata, koji je radeći kao pripravnik, još 80-ih sasvim slučajno otkrio dokument u upravi Grada Hrvatske Kostajnice, prostorni plan na kojem je bio znak simbola za radioaktivni otpad.
Već tada je imao nevladino udruženje i prvi krenuo s protestima te potpisivanjem peticija. Poslije nebrojenih aktivnosti, na kraju je odustao.
Premijer Hrvatske Andrej Plenković kazao je jednom prilikom da otpad vrlo malo zrači. Koliko i to malo ustvari može biti opasno?
Kad govorimo konkterno o nuklearnom otpadu, Sanja Kukumanović iz Nuklearne elektrane Krško govori za Bosnainfo da se često u javnosti koristi pojam nuklearni otpad te da pod pojmom nuklearni otpad možemo jedino govoriti o istrošenom nuklearnom gorivu.
“Tehnologija zbrinjavanja tog otpada sasvim se razlikuje od zbrinjavanja nisko i srednje radioaktivnog otpada i pitanje trajnog odlaganja ovog otpada rješava se u suradnji sa Slovenijom i na razini više zemalja (multinacionalno rješenje), jer se radi o tehnologiji koja bi bila preskupa za samostalno rješavanje u pojedinim zemljama.
U Centru za zbrinjavanje radioaktivnog otpada planirano je zbrinjavanje nisko i srednje radioaktivnog otpada porijeklom iz Republike Hrvatske (institucionalni otpad), te polovica nisko i srednje radioaktivnog otpada iz Nuklearne elektrane Krško”, cijeni Kukmanović.
A u kojoj mjeri je radioaktivni otpad koji se treba skladištiti u Čerkezovcu zapravo radioaktivan, pojašnjava tim da različite vrste radioaktivnog otpada imaju različite razine radioaktivnosti, ali da je zajedničko svima da jesu radioaktivne i ukoliko se s njima ne postupa na ispravan način, i opasne.
S druge strane, inžinjer u nuklearnoj industriji Ivo Žarković detaljno nam opisuje koliko je zapravo bezbjedno raditi u skladištu nuklearnog otpada te kolika je količina zračenja kojoj je radnik izložen:
„Radnik koji bi radio u skladištu na godišnjoj bi razini primio ukupnu dozu od 4 mSv. Od tih 4 mSv, približno 3 mSv otpada na zračenje koje primimo od pozadinskog zračenja planeta Zemlje, a 1 mSv se dobije od zračenja koje je prisutno u skladištu nisko i srednje radioaktivnog otpada“.
Zbrinjavanje na siguran način
To pokazuje, dodaje, da se zbrinjavanje radioaktivnog otpada radi na siguran način i da paze na utjecaj otpada na okoliš i ljude.
„Samo za usporedbu: ja sam u svojoj profesionalnoj karijeri u nuklearnoj industriji (11 godina) do sada primio ukupnu dozu od 0.50 mSv, a redovito sudjelujem u aktivnostima kao što je manipulacija istrošenim nuklearnim gorivom (visoko radioaktivni otpad).
Zakonski dozvoljena godišnja doza za profesionalca koji radi u nuklearnoj industriji je 20 mSv.
Usporedbom svih brojki vidimo da dodatna doza koju će dobiti radnik zaposlen u skladištu radioaktivnog otpada nije opasna po njegov život“, objašnjava Žarković za Bosnainfo.
Da li bi, recimo, samo mali dio tog otpada mogao iscuriti i nekim podzemnim vodama doći do sliva Une, pojašnjava nam Kukmanović:
“Radioaktivni otpad koji bi se trebao 30-ak godina skladištiti u Centru za zbrinjavanje radioaktivnog otpada u Čerkezovcu je niske i srednje radioaktivnosti. Otpad prije skladištenja mora biti obrađen, kondicioniran i pakiran na način koji sprječava bilo kakvu migraciju radionuklida u okoliš i zračenja izvan objekta skladišta, te ni na koji način ne može ugroziti izvore pitke vode niti doći do Une.
Također, otpad koji se planira skladištiti u Centru ne smije i neće biti u tekućem niti plinovitom stanju”.
Dodaje da na području Hrvatske i danas postoje privremena skladišta koja su već dugo u funkciji i sve to vrijeme nisu predstavljala nikakvu opasnost za okolno stanovništvo.
Također, cijeni, otpad iz NE Krško već se 40 godina prikuplja i skladišti u elektrani te nije zabilježen nikakav incident povezan s istjecanjem radioaktivnosti ili povećanom dozom zračenja izvan skladišta.
„Radioaktivni otpad (RAO) klasificiramo u tri kategorije: nisko, srednje i visoko radioaktivni otpad. Osim toga, razlikujemo i otpad koji može biti u krutom, tekućem i plinovitom stanju.
U Centru za zbrinjavanje radioaktivnog otpada planira se skladištenje institucionalnog radioaktivnog otpada (IRAO) te iskorištenih izvora ionizirajućeg zračenja (II) nastalih na području Republike Hrvatske. Taj otpad je nastao korištenjem u medicini, industriji i znanosti.
Trenutno se institucionalni radioaktivni otpad u Hrvatskoj skladišti u Zagrebu u sklopu Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada (IMI) i Instituta ’Ruđer Bošković’ (IRB).
Oba skladišta su već dosegla svoj kapacitet i nisu prikladna za daljnje skladištenje“, govori nam Žarković i dodaje da se, osim navedenog, u Centru planira skladištenje nisko i srednje radioaktivnog otpada nastalog prilikom rada Nuklearne elektrane Krško.
„Sav taj otpad je u krutom stanju i prije dopremanja na lokaciju Centra će biti dodatno obrađen i kondicioniran u armiranobetonske spremnike RCC (eng. Reinforced Concrete Container) na lokaciji izvan Republike Hrvatske. U Centar će zatim biti dopremljeni ti betonski spremnici i postavljeni u skladište.
Ono mora zadovoljavati najmodernije sigurnosne standarde, koje zahtijeva industrija za takav tip objekta – to će biti protupoplavna i protupotresna građevina“, pojašnjava naš sagovornik i ističe da bi radioaktivni otpad „došao“ u okoliš, prvo se mora porušiti barijera (crna bačva) u kojoj je dopremljen na završnu obradu i kondicioniranje, zatim mora doći do popuštanja armiranobetonskog spremnika i na kraju do propuštanja zadnje barijere – skladišta.
Sliv Une je siguran
Inžinjer sumira da je fizički nemoguće da taj otpad završi podzemnim vodama u sliv Une „jer će se on skladištiti u zatvorenoj, robusnoj zgradi koja je pri dizajniranju napravljena tako, da sprečava ispuštanje radioaktivnosti u okoliš“.
„Prema tome, nema smisla govoriti o posljedicama/opasnostima za čitav sliv Une jer on nije ugrožen izgradnjom Centra za zbrinjavanje radioaktivnog otpada.
Još bih samo naglasio, da u Centar za zbrinjavanje radioaktivnog otpada nije mišljeno skladištenje istrošenog nuklearnog goriva. Ono će se skladištiti na području Nuklearne elektrane Krško gdje za tu namjenu izgrađena posebna građevina za sigurno skladištenje“, priča naš sagovornik.
A da li je skladištenje radioaktivnog otpada u kasarnu Čerkezovac opasno po ljude i okolinu, Kukmanović tvrdi da nije.
“Za uspostavu Centra, te njegov siguran rad odgovoran je Fond, koji djeluje u okvirima Zakona o Fondu za financiranje razgradnje i zbrinjavanja RAO i istrošenog nuklearnog goriva NE Krško (NN 107(07 i 21/22), zakonodavstva Europske unije i međunarodnih akata te zahtjeva i preporuka Međunarodne agencije za atomsku energiju.
Sve djelatnosti koje se odnose na zbrinjavanje radioaktivnog otpada regulira i nadzire Ministarstvo unutarnjih poslova, koje ujedno sudjeluje i u upravnim postupcima za dobivanje dozvola i odobrenja za spremnike i objekte za zbrinjavanje radioaktivnog otpada, a čitav projekt prati i Europska komisija.
Temeljem spomenutog Zakona o Fondu, Fond ima javne ovlasti za zbrinjavanje svog radioaktivnog otpada na području RH te sukladno tome i krajnju odgovornost da u obavljanju te djelatnosti ne dođe do ugroze lokalnog stanovništva”, jasna je Sanja Kukmanović.
O tome da li postoje garancije da otpad neće ugroziti stanovništvo, Žarković nema dileme:
„Da. Taj otpad se skladišti po međunarodnim standardima i propisima Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA). Lokacija će biti pod kontrolom međunarodnih institucija, koje prate sve aktivnosti koje će se izvoditi u budućem Centru. Centar će biti pod stalnim nadzorom kako hrvatskih, tako i međunarodnih institucija koje brinu o sigurnom upravljanju radioaktivnog otpada.
Od stalnog nadzora, do redovnih (najavljenih i nenajavljenih) inspekcija te na kraju opširnijih revizija čitavog procesa upravljanja radioaktivnim otpadom.
U Europi postoji nekoliko takvih skladišta (Nizozemska, Francuska, Finska, Slovačka,…) i njihov pouzdan rad kroz godine je isto garancija da će Centar za zbrinjavanje radioaktivnog otpada biti siguran kako za lokalno stanovništvo, tako i za okoliš“.