Neupućeni bi rekli da je slučaj stavljen ad acta, pozivajući se na tvrdnje koje stižu preko Une. Naime, Hrvatska se a priori i (bes)kompromisno kune u to da će kasarna Čerkezovac biti skladište pomenutog otpada, da nema, ama baš nikave, opasnosti po životnu sredinu (mada ne smijemo zaboraviti izjavu premijera Hrvatske Andreja Plenkovića da otpad “vrlo malo zrači”) te da je priča, u čerčilovskom smislu, na početku kraja. A da li je i zaista?
Posljednja informacija koju smo dobili iz Udruženja Green team iz Novog Grada kaže, takođe čerčilovski, da je ipak na kraju početka. Slijedi part 2…
Pozivajući se na naslov ovog teksta, kada država plaća 830.000 KM za savjetovanje, evidentno je da ima velika očekivanja kao kontrauslugu.
Kupovina “dobre volje”
“S obzirom na to da je Hrvatska angažovala izuzetno uticajnu advokatsku kuću iz Velike Britanije, sa jako dobrim poveznicama širom svijeta, čija je osnivačica na kraju krajeva član Stalnog arbitražnog suda u Hagu od avgusta 2019. godine, već je jasno u kom smjeru se ide. Pravo i pravda ne idu uvijek ruku pod ruku, a Hrvatska, svjesna propusta koje čini, spremna je itekako dobro platiti svakom ko će joj pomoći u naumu da svoje otpade smjesti na granici sa Bosnom i Hercegovinom”, poručuju iz ovog udruženja te dodaju da ta kupovina “dobre volje” ne poznaje administrativne granice i ide od građana do političkih aktera.
“Ovo je jako loša situacija za Bosnu i Hercegovinu. Iako u posljednje vrijeme imamo najave da bi Slovenija i Mađarska mogle imati razumijevanja za situaciju u kojoj se nalazimo, niti jedna druga zemlja ne stoji uz nas. Crnu Goru i Srbiju nismo nikad ni čuli da su se izjasnile o ovoj temi, štaviše, neki od stručnjaka iz Srbije su radili ili rade za interes Hrvatske. Diplomatski jače zemlje nema smisla ni pominjati. Hitno moramo pokrenuti diplomatsko-konzularnu mrežu, da traži podršku za odbranu kako života građana Bosne i Hercegovine širom svijeta, gdje god imamo mogućnost za razgovor. Čemu diplomatska mreža ukoliko ne brani naše interese po pitanju, istorijski gledano, najveće ekološke, a samim tim i životne prijetnje s kojom smo se susreli”, objasnili su nam u Green teamu.
Nažalost, malo je reakcija i konkretnih akcija na ovaj problem od krucijalne važnosti po životnu sredinu, 13 krajinskih opština, 250.000 ugroženih stanovnika…
Situacija je alarmantna
“Pravni tim Bosne i Hercegovine evidentno ima ograničenja, tako da se moramo okrenuti međunarodnim pravnim kućama, a ta manjina ljudi u pravnom timu koji imaju stvarnu želju da rade, svakako mogu biti od pomoći. Nalazimo se u krajnje alarmantnoj situaciji, gdje se moraju pokrenuti svi raspoloživi mehanizmi. U skladu s tim, preostaje mi da apelujem i molim akademsku zajednicu Bosne i Hercegovine da se uključi u temu. Istraživanja vezana za ovaj slučaj daleko prevazilaze tamo neke bušotine i slično, mi imamo značajne negativne uticaje na privredu, poljoprivredu, turizam. Tu su i negativni socijalni, politički i drugi uticaji koji moraju biti obrađeni kroz studije, od relevantnih pojedinaca, bazirani na prihvaćenim metodologijama”, apeluje Mario Crnković, predsjednik pomenutog udruženja.
Poručuje da je riječ o životno važnom pitanju, kako naših tako i budućih generacija i da je potrebna pomoć.
“Ovdje nema prostora ni za kakve podjele koje nam potenciraju na dnevnoj bazi. Previše smo vremena potrošili na molbe i iščekivanje da će zdrav razum pobijediti finansijski interes. Čim prije, potrebno je poslati protestnu notu Hrvatskoj, uključiti akademsku zajednicu i aktivirati svu diplomatiju koju imamo – neka se, za promjenu, bave odbranom života građana, a ne međusobnim obračunima”, napominju neumorni borci iz Green teama.
A da li nadležni uopšte shvataju sintagmu alarmantno stanje ili znaju samo za almarmantne interese, vrijeme će morati ubrzo pokazati… Jer ga je sve manje…
