Ova kuća posjetiocu daje slikovit prikaz života u Sarajevu od prije tri stoljeća.
Prvobitno je kuća pripadala uglednoj sarajevskoj porodici Glođo, čiji je posljednji muški član, zbog neposlušnosti osmanskim vlastima, prognan u ignanstvo, pa je kuća ženidbenim vezama prenesena u vlasništvo porodice Svrzo.
Kuća je apsolutno čuvala intimu porodičnog života i pružala uvid u život sokaka. Ona je najljepši očuvani primjerak izuzetnosti sarajevskog stambenog graditeljstva u osmanskom periodu.
Svrzina kuća se navodi u mnogim arhitektonskim znanstvenim teorijama kao primjer bosanske arhitekture osmanskog perioda, koja je definirala bosanski arhitektonski sklop. Po mnogim teorijama sastoji se iz slijedećih komponenata: ograda, koja je određivala ulicu i jasno odvajala privatni od javnog prostora, dvorište, koje je bilo obloženo oblim kamenom, radi lakšeg održavanja, šadrvan (vodoskok), fontana ili česma, koji su služili za održavanje higijene prije ulaska u kuću, hajat, prizemlje, gdje se okupljala obitelj, te divanhana na katu, koja je bila privatnog karaktera, a korištena uglavnom za odmor i uživanje pogleda na čaršiju ili u prirodu.
Kuća je posjedovala cvjetnjak đul-bašču i povrtnjak. Sagrađena je od nepečene opeke ćerpiča i drveta. Kuću su karakterizirala dva jasno odvojena dijela: muški i ženski, što govori o patrijarhalnim odnosima u obitelji, specifičnim za cjelokupni period osmanske vlasti, koji su se dugo zadržali i ostavili svoje tragove sve do novijeg vremena.
Šezdesetih godina 20. stoljeća Svrze su kuću prodale Muzeju grada Sarajeva, pa je danas ovaj objekat jedan od depadansa Muzeja Sarajeva.
U Svrzinoj kući se u posljednjim godinama osim stalne muzejske postavke često mogu pogledati izložbe, koncerti i predstave.