Bio je to jedan od onih komunalnih zahvata koji su svakodnevni život trebali učiniti lakšim, a pješacima omogućiti da se bez straha od automobila kreću prostorom koji im je i namijenjen.
Međutim, radost građana nije dugo trajala. Nemalo su bili iznenađeni postupkom lokalne vlasti koja je jednom kablovskom operateru izdala odobrenje da tek uređeni i asfaltirani trotoar prokopa kako bi položio svoje kablove. Tako je površina koja je trebala godinama služiti pješacima vrlo brzo postala gradilište, a nakon završetka radova ostala svojevrsni spomenik neplanskog i nedovršenog komunalnog posla.
Naravno, niko razuman ne osporava potrebu polaganja kablovskih, telekomunikacijskih, vodovodnih, kanalizacionih i drugih instalacija. Savremeni život podrazumijeva razvoj infrastrukture i stalno unapređenje komunalnih i komunikacijskih mreža. Ali, upravo zbog toga takvi se poslovi moraju planirati na vrijeme, koordinirati između nadležnih službi i izvoditi prije nego što se javne površine trajno urede. Jer, nema mnogo smisla uložiti sredstva u asfaltiranje trotoara, a onda ga, samo nekoliko mjeseci ili godina kasnije, ponovo raskopavati zbog instalacija koje su se mogle položiti ranije.
Ukoliko se, ipak, zbog opravdanih razloga naknadno mora intervenisati na već uređenoj površini, onda je najmanje što građani mogu očekivati da izvođač radova, odnosno investitor, nakon završetka posla prostor vrati u prvobitno stanje. To nije ničija dobra volja, nego obaveza koja proizlazi iz uslova pod kojima je odobreno izvođenje radova.
Očekivalo se da će investitor, shodno odluci Općinskog vijeća Vogošća i propisanim obavezama, u razumnom roku sanirati prokop i trotoar dovesti u stanje koje odgovara njegovoj prvobitnoj namjeni. Međutim, od tada je prošlo mnogo vremena, a adekvatna sanacija još uvijek nije obavljena. Umjesto uredne pješačke površine, građani i dalje imaju neravan i oštećen dio trotoara, čijim je korištenjem otežano, a u pojedinim okolnostima i ugroženo njihovo sigurno kretanje.
Da stvar bude gora, iz prokopa izrastaju trava i drugi korovi, pa ovaj dio trotoara, osim što predstavlja potencijalnu opasnost za pješake, narušava i izgled samog centra naselja. Tako je jedan davno završeni infrastrukturni posao postao trajna ilustracija odnosa prema javnom prostoru i potrebama građana.
A gdje su u svemu tome oni koji bi trebali voditi računa o komunalnom redu?
Posebno je zanimljivo da se ovaj trotoar nalazi na prostoru koji nadležni u Općini Vogošća svakodnevno mogu vidjeti s prozora općinske zgrade. Dakle, nije riječ o nekom zabačenom sokaku, nepoznatoj lokaciji ili problemu koji je teško uočiti. Dovoljno je pogledati kroz prozor pa vidjeti kako izgleda površina koju bi, u skladu sa svojim nadležnostima, trebali štititi i održavati.
Ipak, uprkos tome što je problem godinama prisutan, nema vidljivih pomaka koji bi ukazivali na odlučnu namjeru da se on konačno riješi. Nema ni naznaka da je Općina ozbiljnije insistirala na izvršavanju obaveza investitora, niti da je pokrenula odgovarajuće aktivnosti kako bi se osiguralo provođenje odluka vlastitog zakonodavnog tijela.
Tu se, zapravo, otvara mnogo ozbiljnije pitanje od jednog oštećenog trotoara: čemu služe odluke Općinskog vijeća ako se one ne provode u praksi? Nije dovoljno usvojiti odluku, propisati obaveze i zapisati ih u službene akte. Potrebno je osigurati da se one poštuju, a za njihovo nepoštivanje utvrditi odgovornost. U suprotnom, zakonodavno tijelo donosi odluke, izvršna vlast ih ostavlja u ladicama, a građani svakodnevno gledaju posljedice takvog odnosa.
Općinska administracija ne bi smjela biti samo posmatrač komunalnih problema, nego institucija koja ih prepoznaje, pokreće njihovo rješavanje i insistira na odgovornosti svih koji koriste javne površine. Njena obaveza nije da čeka da građani ponavljaju iste primjedbe ili da mediji ukažu na ono što je odavno vidljivo. Još manje je prihvatljivo da se neprovođenje odluka pravda time što je za sanaciju odgovoran neko drugi. Ako je Općina izdala odobrenje, propisala uslove i ima mehanizme nadzora, onda ima i obavezu da provjeri jesu li ti uslovi ispunjeni.
Možda će se neko sjetiti ovog trotoara uoči narednih lokalnih izbora. Tada bi se moglo dogoditi da se pojavi inicijativa, obećanje, radna grupa, pa čak i mašina koja će konačno urediti ono što godinama čeka na sanaciju. Ali građanima ne trebaju povremene predizborne akcije, nego odgovorna i kontinuirana briga o javnom prostoru.
Jer, trotoar nije ničija privatna parcela, već javna površina koju svakodnevno koriste građani. A javni prostor ne bi smio biti talac nečije neodgovornosti, sporosti ili prebacivanja obaveza s jedne adrese na drugu.
Do tada, ostaje nam da se zapitamo: hoće li neko iz Općine Vogošća konačno preuzeti odgovornost i učiniti ono što je odavno trebalo biti urađeno ili će i ovaj slučaj ostati još jedna potvrda poslovičnog stava: „Brigo moja, pređi na drugoga“?
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.