Razlog je, reklo bi se, sasvim jednostavan na samom spoju ovih ulica, upravo na prostoru pješačkog prelaza, postavljeni su kontejneri za odlaganje smeća i drugog otpada.
Dodatni problem predstavlja činjenica da su kontejneri, zaklonjeni ogradom gradilišta jednog objekta, prilično teško uočljivi vozačima koji skreću u ulicu Samira Gradišića.
Ako je već neko procijenio da je to „najpogodnije“ mjesto za kontejnere, postavlja se pitanje da li je pritom razmišljao i o bezbjednosti saobraćaja, preglednosti raskrsnice i činjenici da se kontejneri nalaze neposredno na pješačkom prelazu.
Jer, kontejner nije samo kontejner. Kada se postavi na neodgovarajuće mjesto, može postati prepreka, smanjiti preglednost i predstavljati potencijalnu opasnost za vozače i pješake.
A kada se tome doda ograda gradilišta, onda se čitava priča pretvara u svojevrsnu saobraćajnu „zamku“ koju bi oni koji su zaduženi za odlaganje i odvoz otpada valjda trebali prepoznati prije nego što je postave.
Pri tome, osim bezbjednosti učesnika u saobraćaju, ovakvim odnosom prema prostoru narušava se i izgled okoliša. Kao da nije dovoljno što svakodnevno nastojimo urediti javne površine, pa onda sami učinimo sve da ih ponovo pretvorimo u neuredne i neugledne kutke.
Ali ovo, nažalost, nije jedini primjer „našeg posla“ na ovom potezu.
Nedaleko od pomenutih kontejnera „majstori“ su šaht za odvodnju oborinskih i drugih otpadnih voda izgradili na prilično neuobičajen način – tačno na sredini ivičnjaka koji zelenu površinu odvaja od kolovoza ove saobraćajnice.
Kao da je neko, prilikom izvođenja radova, zaboravio da se šaht može napraviti i na mjestu koje neće predstavljati prepreku niti dodatno sužavati ionako usku saobraćajnicu.
Da stvar bude još zanimljivija, poklopac šahta „zaštićen“ je betonskim okvirom koji je zahvatio i dio kolovoza. Tako je ono što bi trebalo da bude dio sistema odvodnje postalo dodatna prepreka na saobraćajnici kojom se ionako nije lako kretati.
Čovjek se, gledajući ovakva rješenja, mora zapitati: ko je pregledao izvedene radove i ko je dao saglasnost da ovako nešto ostane u funkciji?
Jer, nije dovoljno nešto samo napraviti. Potrebno je razmišljati i o tome kako će to izgledati i funkcionisati nakon završetka radova, posebno kada se radi o površinama kojima svakodnevno prolaze automobili, pješaci, biciklisti i drugi učesnici u saobraćaju.
U konkretnom slučaju, čini se da su i oni koji brinu o odlaganju otpada i oni koji su gradili šaht imali različito shvatanje pojmova red, funkcionalnost i bezbjednost.
Jedni su kontejnere smjestili tamo gdje bi njihova pozicija mogla ugroziti preglednost i sigurnost, dok su drugi šahtom i betonskim „pojačanjem“ dodatno zauzeli dio već uskog kolovoza.
I tako, dok jedni pričaju o uređenju prostora, ljepšem izgledu Vogošće i stvaranju boljih uslova za život građana, na terenu se, s vremena na vrijeme, pojave ovakvi primjeri koji pokazuju da između lijepih planova i njihove realizacije očigledno još uvijek postoji prilično širok prostor.
Možda bi zato, prije nego što se postavi kontejner ili izgradi šaht, trebalo samo malo pogledati oko sebe i zapitati se: hoće li ovo nekome smetati, ugroziti ga ili narušiti izgled prostora?
Jer kada se takve stvari ne provjere na vrijeme, onda građanima ostaje da ih svakodnevno zaobilaze – i automobilima i pogledom.
Naša posla.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.