Naime, ukoliko iz svog naselja žele automobilom krenuti prema Vogošći, zbog pune linije na magistralnoj cesti M-18, moraju se prvo odvesti do kružnog toka na Vogošćanskoj petlji, te se tek tada uključiti na saobraćajnicu kojom mogu doći do centra svoje lokalne zajednice.
Oni koji iz pravca Rajlovca ili Semizovca automobilom žele ući u naselje Gornja Jošanica III, također nemaju jednostavnije rješenje. Moraju se prvo odvesti do kružnog toka kod vogošćanskog hotela „Sunce“, a zatim se otuda vratiti do saobraćajnice koja vodi prema njihovom naselju.
I tako godinama.
Nije, međutim, problem samo u tome što građani do svojih kuća moraju praviti nepotrebne kilometre. Mnogo ozbiljnije pitanje jeste bezbjednost svih učesnika u saobraćaju.
Još jedni izbori dolaze.
Kandidatima svih stranaka koje se bore za fotelje vlasti puna su usta brige o građanima, njihovoj sigurnosti i kvalitetu života.
Ali kada se pogleda teren, ta briga se teško može prepoznati.
Upravo su Gornja Jošanica III i njeni stanovnici jedan od primjera kako problemi građana mogu godinama stajati pred očima nadležnih, a da se ništa konkretno ne uradi.
Jer, nije riječ o problemu koji se pojavio jučer.
Mještani na ovaj problem ukazuju godinama.
Godinama upozoravaju na otežan i nebezbjedan pristup svom naselju.
Godinama čekaju da neko od nadležnih izađe na teren, sagleda situaciju i ponudi rješenje.
Umjesto toga – muk.
I čekanje.
I prebacivanje odgovornosti.
A problem ostaje.
Ne samo vozačima, već i pješacima.
Na magistralnoj cesti M-18 nema iscrtanog pješačkog prelaza niti semafora koji bi regulisao bezbjedno kretanje pješaka preko ove frekventne saobraćajnice.
Otvoreni dio ograde uz saobraćajnicu M-18, nasuprot ulazu u njihovo naselje, prividno je „riješio“ problem ulaska pješaka.
U stvarnosti, međutim, građane praktično uvodi direktno na veoma frekventnu saobraćajnicu, bez adekvatne signalizacije kojom bi se vozači upozorili da na tom mjestu mogu naići na pješake.
I tu dolazimo do pitanja koje građani s pravom postavljaju:
Koliko još godina treba proći da bi nadležni shvatili da ovo nije samo saobraćajni problem, već pitanje sigurnosti ljudi?
Zar je zaista potrebno čekati da se dogodi saobraćajna nesreća, pa da se tek onda počne tražiti rješenje?
Zar nadležni moraju reagovati tek kada neko bude povrijeđen?
Upravo takav odnos prema problemima građana stvara osjećaj da institucije postoje samo onda kada treba tražiti glasove, dok nakon izbora svakodnevni problemi ljudi ostaju po strani.
Mještani Gornje Jošanice III ne traže ništa posebno. Ne traže privilegije niti bilo kakav poseban tretman. Traže ono što bi trebalo biti normalno – bezbjedan i funkcionalan pristup vlastitom naselju i sigurno kretanje pješaka.
To nije luksuz. To nije političko pitanje. To je osnovna potreba građana.
Zato bi bilo zanimljivo čuti od nadležnih institucija: ko je odgovoran za rješavanje ovog problema, koliko dugo su upoznati s njim, šta je do sada konkretno urađeno i kada građani Gornje Jošanice III mogu očekivati rješenje?
Jer, ako se problem godinama zna, ako građani godinama ukazuju na njega, a ništa se ne mijenja, onda više nije riječ samo o tome da „nema rješenja“.
Riječ je o tome da očigledno nema dovoljno volje da se ono pronađe.
A upravo je to ono što građanima najviše smeta.
Jer izbori će proći.
Plakati će biti skinuti.
Predizborna obećanja će biti zaboravljena.
Ali mještani Gornje Jošanice III i dalje će svakodnevno izlaziti na saobraćajnicu M-18, prelaziti je bez odgovarajuće zaštite i praviti kilometre da bi došli do svog naselja.
Do nekog novog izbornog ciklusa.
Do nekog novog obećanja.
Ili, ne daj Bože, do neke nesreće.
Treba li se zaista desiti nesreća pa da se nadležni konačno prihvate svog posla i građanima obezbijede normalan i bezbjedan ulazak u njihovo vlastito naselje?
Ako ni nakon godina upozoravanja odgovor nije stigao, možda je vrijeme da građani počnu pitati – ko će konačno preuzeti odgovornost?
I to je Bosna i Hercegovina.
Naša posla.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.