U sedmici u kojem je nacionalna sigurnost došla u centar pažnje u Washingtonu, Bijela kuća potvrdila je u četvrtak (22. februara) da posjeduje dokaze o tome da Rusija razvija svemirsko nuklearno oružje protiv satelita.
John Kirby, glasnogovornik Nacionalnog vijeća za sigurnost, obavijestio je novinare da Bijela kuća smatra ruski program “uznemirujućim”, unatoč “ne postojanju neposredne prijetnje sigurnosti bilo kome”.
Problem je u tome što, ovisno o vrsti oružja, posljedice njegove upotrebe mogu biti nepravedne, odnosno ne može se prijetiti svim satelitima i uzrokovati slom vitalnih usluga koje dolaze iz svemirske infrastrukture. Objave Bijele kuće dolaze nakon što je predsjednik Odbora za obavještajnu službu Zastupničkog doma Mike Turner pozvao administraciju, kasno u srijedu, da deklasificira informacije o onome što je nazvao “ozbiljnom prijetnjom nacionalnoj sigurnosti”.
Uslijedilo je nekoliko dana komentara i spekulacija o tome je li Rusija spremna lansirati nuklearno oružje u svemir ili razviti antisatelitsko oružje pokretano nuklearnom energijom.
Kirby nije potpuno objasnio prirodu prijetnje, ali je dodao da dužnosnici vjeruju da oružni sistem nije “aktivna sposobnost” i da nije razmješten. Kako bi umirio slušatelje, Kirby je rekao da oružje nije ono koje bi moglo uzrokovati fizičko uništenje na Zemlji, ali da Bijela kuća prati rusku aktivnost i da će “nastaviti to vrlo ozbiljno shvaćati”.
‘Zlonamjerne izmišljotine’
Tokom posjeta Albaniji u četvrtak, državni tajnik Antony Blinken potvrdio je vijesti i izjavio da očekuje da će uskoro imati više informacija, dodavši da Bidenova administracija “također konsultuje sa saveznicima i partnerima o pitanju”.
Dok je razgovarao o ovom pitanju s indijskim ministrom vanjskih poslova Jaishankarom i kineskim ministrom vanjskih poslova Wang Yijem na Minhenskoj sigurnosnoj konferenciji, Blinken je navodno “istaknuo da bi potraga za ovom sposobnošću trebala biti razlog za zabrinutost”.
Moskva je odmah demantirala postojanje takvog programa i izjavila da je riječ o “zlonamjernom izmišljotinama” koje je stvorila administracija Bidena kako bi pritisnula Kongres da usvoji zakon o stranoj pomoći od 97 milijardi dolara (77 milijardi funti), od kojih je 60 milijardi dolara bilo namijenjeno Ukrajini. Dmitrij Peskov, glasnogovornik Kremlja, rekao je novinarima: “Očito je da Bijela kuća pokušava, svim sredstvima, potaknuti Kongres da glasa o zakonu o alokaciji novca; to je očito”.
Suprotno sporazumu
Na konferenciji za novinare o smrti ruskog oporbenog vođe Alekseja Navalnog, Joe Biden izjavio je da “nema nuklearne prijetnje građanima Amerike ili bilo kome drugome u svijetu s onim što Rusija trenutno radi”. Predsjednik je dodao da “nema dokaza da su donijeli odluku o nastavku bilo kakvih aktivnosti u svemiru”. Ako bi Moskva ipak odlučila nastaviti s programom, to bi bilo suprotno Sporazumu o svemiru kojeg je potpisalo 130 zemalja, uključujući i Rusiju.
Sporazum zabranjuje “nuklearno oružje ili bilo koju drugu vrstu oružja za masovno uništenje” u orbiti ili stacioniranje oružja u vanjskom prostoru “na bilo koji drugi način”. Protusatelitsko oružje nije ništa novo. Kina je u januaru 2007. godine lansirala oružje kako bi uništila neoperativni meteorološki satelit.
Iako bi privlačnost lansiranja nuklearnog udara u svemir mogla izgledati primamljivo za zemlje koje žele izazvati dominaciju SAD-a u tom domenu, takve akcije dolaze s ogromnim rizikom. Ne nužno uništavanje objekata u svemiru s Zemlje trebalo bi biti primarna zabrinutost kada je riječ o protusatelitskim oružjima općenito, već učinak koji imaju u svemiru. Uništavanje bilo kojeg nebeskog tijela stvara masu otpada različitih veličina od nekoliko milimetara do nekoliko centimetara. Trenutno postoji stotine miliona praćenih komada svemirskog otpada koji orbitiraju oko Zemlje.
Što ako bude nuklearni udar?
Brzina kojom se ovaj svemirski otpad kreće predstavlja veliku opasnost za druge satelite i entitete u svemiru poput Međunarodne svemirske postaje (ISS), koja mora mijenjati putanju kako bi izbjegla sudare koji mogu prouzročiti štetu. ISS je morala mijenjati putanju 32 puta od 1999. godine.
Kada se jednom stvori svemirski otpad, gotovo je nemoguće kontrolirati putanju nakon udara ili orbitalni uzorak koji će zauzeti oko Zemlje. To može dovesti do toga da su svemirske imovine jedne nacije – poput njenih satelita – izložene istom riziku uništenja kao i neprijateljske nacije. Ova situacija je opisana u sličnim uvjetima kao i nuklearno oružje na Zemlji, u smislu međusobno zajamčenog uništenja.
Ako bi nuklearni udar bio izveden od strane jedne nacije u svemiru s namjerom uništavanja satelita i također kako bi se demonstrirala sposobnost i volja za upotrebom nuklearnog oružja općenito, bilo bi gotovo nemoguće kontrolirati posljedice takve akcije.
Bilo bi prilično sigurno da bi takav udar imao namjeravan učinak u smanjenju svemirskih sposobnosti protivnika. Na primjer, napad na američke resurse mogao bi onesposobiti globalni sistem pozicioniranja satelita (GPS) na koji se oslanjaju zapadne zemlje.
Postoji, međutim, vrlo stvarna mogućnost da bi također uništio svemirske resurse nacije koja stoji iza napada, kao i saveznike i prijatelje te iste nacije. To bi moglo dovesti do podizanja napetosti i do gubitka podrške te zemlje. Nesposobnost kontroliranja učinaka napada u svemiru, bilo da potječu iz oružja u svemiru ili na Zemlji, čini takve akcije predmetom velikog razmatranja i rasprave u svim zemljama koje su aktivne u svemirskom području.