Đorđe Krstić kazao je da je bio profesionalno vojno lice u Komandi na Bistriku i da je bilo provokacija i incidenata prije povlačenja.
“Bio je napad na Komandu. Proletjela je zolja kroz moju kancelariju… Branili smo se s prozora, ranjen je ovaj potpukovnik“, rekao je svjedok.
On je naveo da su 3. maja čuli da je postignut dogovor o povlačenju, te je stigao UNPROFOR, kao i tadašnji predsjednik Predsjedništva RBiH, Alija Izetbegović, koji im je rekao da se ne sekiraju i da je sve organizovano, piše Detektor.ba.
Krstić je kazao da je kolona zaustavljena kod škole u Dobrovoljačkoj. Naveo je da je u kamionu bio s još dva lica i da nisu imali oružje.
“Meni je prišlo lice, pušku s tromblonskom minom prislonio mi je u predjelu lica… Sa mnom je bila djevojka Snježana. Nju su odveli u pravcu mosta“, prisjetio se svjedok.
On je naveo da su ih natjerali da legnu na asfalt, a ispred je bilo sanitetsko vozilo i čuo je kako se jedan mladić, koji je imao beretku sa ljiljanima, raspravlja sa generalom Kovačevićem.
“Stao je sa strane i otvorio rafal iz automatske puške na sanitetsko vozilo“, naveo je Krstić.
Dodao je da je tada ubijen pukovnik Miro Sokić, a kasnije je čuo da je poginula i Amela Zuko ili Šuko, koja je radila u računarskom centru. Svjedok je rekao da mu se čini da je preminuo i doktor koji je vozio sanitet. Krstić je ispričao da su odvedeni u policiju, a potom u sportsku salu FIS-a, gdje ih je bilo zatvoreno stotinjak.
“Ulazile su razne osobe, pojedinici, beretke, izvodili su“, kazao je svjedok.
Dodao je da su tražili dobrovoljce iz Srbije i da su jednog Zorana, koji je rođen u Nišu a odrastao u Sarajevu, izobličili. Svjedok je kazao da je otišao za Lukavicu kada je došao UNPROFOR-ov general McKenzie.
Za napad na kolonu, ubistva, ranjavanje i zlostavljanje pripadnika JNA i civila optuženi su Ejup Ganić, Zaim Backović, Hamid Bahto, Hasan Efendić, Fikret Muslimović, Jusuf Pušina, Bakir Alispahić, Enes Bezdrob, Ismet Dahić i Mahir Žiško, koji su obavljali visoke političke, vojne i policijske dužnosti.
Svjedok Krstić je rekao da je prije povlačenja kolone bio napad na Dom JNA i da je jedinica iz kasarne “Maršal Tito“ krenula da ih brani. Na pitanja braniteljice Lejle Čović, svjedok je naveo da je ta jedinica upala u zasjedu kod Skenderije i da su gađani zoljama, usljed čega je došlo do paljenja vozila.
On je potvrdio da mu je poznato da je gorjela zgrada Pošte, ali ne zna da ju je zapalila JNA. Kazao je da nije vidio da je gorjelo još 30 vitalnih objekata u gradu, kao ni da je raspoređena artiljerija oko grada.
Svjedok je kazao da su ih prije polaska kolone opomenuli da ne nose oružje kako ne bi provocirali. Braniteljica Jesenka Rešidović predočila mu je iskaz iz 2011. u kojem je naveo da mu je puška ostala u kamionu. Krstić je rekao da ne zna za to, ali da nije imao oružje uz sebe.
Branioce je interesovao i “opšti metež“ kojim je svjedok opisao ponašanje lica koja su zaustavila kolonu.
Svjedok je kazao da je kasnije otišao u Bijeljinu i bio angažovan kao zamjenik upravnika u logoru “Batković“. Rekao je da mu je bilo suđeno u tom predmetu, a na kraju je oslobođen.
Na ročištu su se učesnici izjasnili o prijedlogu Vijeća o spajanju ovog predmeta s postupkom protiv Kerima Lučarevića, nad kojim je izvršeno medicinsko vještačenje.
Tužilac Mladen Vukojičić je kazao da je saglasan sa spajanjem i predložio da se, s obzirom da je vještak konstatovao da Lučarević ne može provesti u sudnici duže od sat vremena, suđenje odvija dva dana uzastupno.
Svi branioci su se protivili spajanju, navodeći da bi to uticalo na efikasno suđenje. Braniteljica Čović je rekla da su od početka suđenja u oktobru prošle godine saslušana četiri svjedoka i da bi tim tempom suđenje trajalo više od deset godina.
“Sad dodatno to odugovlačiti, zamislite kad bi trajalo po sat“, rekla je Čović.
Vijeće će naknadno donijeti odluku, a suđenje Ganiću i ostalima nastavlja se 19. jula.