Magazin

Na koji način funkcioniše hidžama i zašto ju je najbolje raditi u danima punog mjeseca

Hidžama ili cuping terapija, je u svijetu a sve više i kod nas, vrlo cijenjen i tražen tretman o kojem je toliko toga rečeno a da su njene blagodati još uvijek ostale neiscrpne!

FOTO: SCREENSHOT / YOUTUBE
FOTO: SCREENSHOT / YOUTUBE

Cuping terapija ili hidžama je stara terapeutska metoda eliminacije nečiste krvi i detoksikacije tijela.

To je terapija koja reguliše bazni sistem organizma. Poput akupunkture, vrlo je efikasna i sigurna metoda poznata u mnogim kulturama svijeta. Primjenom hidžame otvaraju se pore na koži, izaziva se hiperemija tkiva, šire krvne žile pa se bolje prokrvljuje tretirano područje. Ovako pripremljene određene tačke na tijelu zarezuju se sterilnim instrumentom te se postavljaju čašice – cupice pod vacumom.

Dejstvom vacuma izbacuje se nečisti sadržaj iz krvi, toksini i druge štetne tvari iz organizma. Hidžama stimuliše periferni nervni sistem, aktivira limfni a jača imuni sistem, čisti krvne sudove, otklanja otok, reguliše protok krvi i limfe.

Hidžama spada u domenu malog hirurškog zahvata unutar kojeg se na kožu aplicira vakuum (negativni pritisak), pri čemu dolazi do podizanja tkivnih struktura kože.

Oko kapilara unutar kože dolazi do povećanja pritiska, a što je objašnjeno fizikalnim Boylovim zakonom. Ovo uzrokuje povećanje kapilarne filtracije, lokalne kolekcije filtrirane tekućine te međustanične tekućine i njihovog zadržavanja te podizanja na površinu kože.

Laički rečeno, vakuum omogućava da se svi otrovi iz mikrokapilarne cirkulacije (osobito kapilarnog korita u kojem je izmjena metabolita najsporija) i limfe tretiranog područja navuku na površinu kože. Dolazi do razrjeđenja hemijskih supstanci, posrednika upale, nereceptivnih supstanci, koji okupljaju nervne završetke u nakupljenoj tekućini, te slamaju adheziju tkiva uzrokujući eliminiranje same boli. Jednostavnije rečeno, sva ta tekućina koja se nakupi ispod čaše jednostavno umiri osjet boli koji nervni završeci treba da prenesu do mozga. Kada se makne čaša, dramatično raste protok krvi, definiran reaktivnom hiperemijom. Kako se skalpelom radi zarezivanje površinskog (epidermalnog) sloja kože, otvara se barijera koja omogućava evakuaciju tekućine zajedno sa CPS-om, te se prevenira apsorpcija na venozni kapilarni završetak.

Vraćanje čaše i činjenje vakuuma, sada kada smo zarezali kožu, omogućava tom cijelom sadržaju da napusti tijelo. Fragmenti i stanice stare hemolizirane krvi, molekule i tvari manje od veličine kapilarne pore selektivno idu kroz kapilarne pore pod djelovanjem vakuuma, pošto su pore manje od 100 nm. Ostale krvne stanice (veličine 6–9 mikrona) ne napuštaju tijelo.

Posljedica toga je snažno pumpanje srca koje odmah teži ka stabilizaciji i nadomjesku izgubljene tekućine i dolazak svježe arterijske krvi na tretirane dijelove te dotok svježeg kisika. Ovdje je vrlo važna dubina i veličina rezova, da ne bi došlo do izlaska ostalih krvnih stanica. (El Sayed SM, Mahmoud HS i Nabo MMH. Medical and Science Bases of Wet Cupping Therapy (Al-hijamah): in Light Modern Medicine and Prophetic Medicine, Alternative & Integrative Medicine, ISSN: 2327-5162)

Zanimljivo je da se kapilarna mreža u međulopatičnom dijelu sastoji od dorsalne skapularne arterije koja potiče iz subklavijske arterije (grana aorte). S druge strane, vertebralna arterija, koja snabdijeva bazu lubanje također potiče iz subklavijske arterije. Dakle, ova regija djeluje kao poveznica između mozga i srca. Upravo postavljanje čašica na ovom području pospješuje krvotok u kapilarnom koritu, pa se poboljšava krvotok glave i time objašnjava fenomen smanjivanja intenziteta glavobolja kojima su tu čaše aplicirane, a ne na samoj glavi.

Osim toga, posebnost područja i apliciranja čašica između lopatica je prisustvo smeđeg (multiokularnog) masnog tkiva, a ono ima veliki broj kapilara. Tu se, dakle, može izvući puno više otpadnog materijala nego bilo gdje drugo. Osim toga, sivog masnog tkiva ima puno manje od bijelog masnog tkiva. Sivo masno tkivo ima mnogo više mitohondrija od bijelog masnog tkiva, pa se hidžamom na tom tijelu aktivira brži metabolizam masti u tijelu.

Najbolje je raditi u danima punog mjeseca

Mjesec može da ima veliki utjecaj na sve životne forme na Zemlji, uključujući ljude, životinje, ribe i biljke radi gravitacijskog utjecaja na Zemlju. Uzrokuje podizanje svih tekućina na Zemlji u određeno vrijeme lunarnog ciklusa. Ovo također utječe na promjene u ljudskom organizmu i na taj način objašnjava hadis o najboljim danima za hidžamu.

Jednako kako Mjesec podiže razinu vode u prirodi, na isti način podiže razinu fluida u našem tijelu. Znanstveno je dokazano da mijene utječu, Allahovim dopustom, na plimu i oseku mora, ali i da mogu djelovati na tekućine u tijelu čovjeka, pa se neki procesi u tijelu povezuju s Mjesečevim ciklusom. Za vrijeme punog Mjeseca razina tekućine, ali i otrova je na najvišoj razini u tijelu i lokalizira se (i bez djelovanja vakuuma) ispod površine kože. U tim danima, radi djelovanja elektromagnetnih polja Mjeseca i utjecaja na polaritet molekula vode u mozgu čovjeka, ljudi znaju patiti od jakih glavobolja, razdražljivosti, nervoze, agresivnosti i raznih poremećaja ponašanja. Uočeno je, također, da se najveća stopa kriminala, prostitucije dešava upravo u noći punog Mjeseca.

Stručnjaci sa Sveučilišta u Baselu objavili su kako puni Mjesec može da utječe na kvalitetu sna. U toj studiji došlo se do zaključka da ljudi u vrijeme punog Mjeseca spavaju u prosjeku dvadeset minuta manje, treba im u prosjeku pet minuta duže da zaspu i da je vrijeme koje provedu u dubokom snu daleko kraće no inače, čak 30%. Mjerenjem je ustanovljeno da je u to vrijeme snižena razina hormona melatonina, presudnog za zdrav ciklus spavanja.

Do sličnog zaključka došao je i australski liječnik dr. Gordian Fulde, čelnik hitne službe u bolnici St. Vincent’s Hospital u Sydneyu. Tokom svoje 30-godišnje prakse primijetio je da se ljudi ponašaju drugačije u vrijeme punog Mjeseca. Njegov kolega, psihijatar dr. Adam Fitzpatrick tvrdi da neki ljudi u vrijeme punog Mjeseca lošije kontroliraju svoje emocije i osjećaju se kao da nisu “sasvim svoji”.

Također, od davnina sežu i vjerovanja da Allahovim dopustom mijene mogu imati utjecaj i na obrasce ponašanja ljudi, počevši od svakodnevnog raspoloženja, pijenja alkohola, učestalosti samoubistava i stope zločina, uspjeha u učenju ili kvalitete sna, naprimjer. No, još je Hipokrat u Staroj Grčkoj preporučio da se operacije i drugi medicinski zahvati ne rade u dane kad Mjesec nije u pravom sazviježđu, jer “loše energije mogu utjecati i na bolesnika, ali i na liječnika”. (NCBI)

Za vrijeme punog Mjeseca džinsko-šejtanski svijet je, također, puno aktivniji, pa se neke nagle promjene u ponašanju ljudi mogu povezati i s tim. Ovome svjedoče i brojne hidžame koje se rade u sedmici punog Mjeseca, pri čemu se iz tijela izbaci značajno više otrova fizičkih, ali i metafizičkih.

Naime, kako smo prethodno objasnili, elektromagnetno polje Mjeseca privlači dipol molekula vode i podiže na površinu kože. Zato se savjetuje post u bijelim danima, a što je shodno riječima Allahovog Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, da se posti ponedjeljkom i četvrtkom, te tri dana u svakom hidžretskom mjesecu i to trinaesti, četrnaesti i petnaesti dan. Spomenuti dani su u islamskoj terminologiji poznati kao “bijeli dani” (ejjamu bid).

To su dani prije punog Mjeseca i na taj način se tijelo dodatno pripremi na detoks hidžamom. Kako pun Mjesec diže otrove na površinu kože, hidžamu je najbolje raditi sedamnaestog, devetnaestog i dvadeset prvog dana lunarnog kalendara. Prenosi se od Ebu Hurejre da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko uradi hidžamu sedamnaestog, devetnaestog i dvadeset prvog dana, ona će mu biti lijek za svaku bolest.” (Ebu Davud, br. 3861, Tirmizi, br. 2053, Ibn Madža, br. 3551)

Dakle, detoks organizma je najbolji kada se hidžama radi u danima u kojima je to preporučeno u hadisima, no, to ne znači da ona nije efikasna u ostalim danima u mjesecu. Preporučuje se da osobe koje rade preventivno hidžamu, to rade u danima koji su navedeni u hadisima, a osobe koje imaju određena zdravstvena stanja i tegobe, da to rade i u ostalim danima u mjesecu.