Kultura

Promovisana nova knjiga Ibrahima Osmanbašića „Čombe-Kreativni uragan“

Sarajevski „Pink Houdini Jazz & Blues Club“ večeras (12.11.2026.) bio je mjesto susreta književnosti, muzike, sjećanja i jednog posebnog sarajevskog duha.

FOTO: ESET MURAČEVIĆ
FOTO: ESET MURAČEVIĆ

Udruženje za kulturu – Nova svjetlost Sarajevo (KNS), na čijem je čelu Ibrahim Osmanbašić, organizovalo je promociju knjige „Čombe – Kreativni uragan“, čiji je autor upravo Osmanbašić.

Već sam naslov knjige nagovještava da je riječ o nesvakidašnjoj ličnosti i životnoj priči koja se ne može smjestiti u uobičajene biografske okvire. U središtu ove knjige nalazi se Sejo Bajraktarević Čombe, čovjek muzike, stvaralačke energije, prijateljstva i autentičnog sarajevskog duha, čiji je životni put bio ispunjen različitim umjetničkim, kulturnim i društvenim angažmanima.

Prije same promocije prisutnima je prikazan kraći dokumentarni film o radu,  životu i stvaralaštvu Seje Bajraktarevića Čombeta, svojevrsni uvod u priču o čovjeku koji je svojim talentom, energijom i neobičnom svestranošću ostavio trag u kulturnom životu Sarajeva.

FOTO: ESET MURAČEVIĆ
FOTO: ESET MURAČEVIĆ
FOTO: ESET MURAČEVIĆ
FOTO: ESET MURAČEVIĆ
FOTO: ESET MURAČEVIĆ
FOTO: ESET MURAČEVIĆ
FOTO: ESET MURAČEVIĆ
FOTO: ESET MURAČEVIĆ

Po riječima autora, knjiga „Čombe – Kreativni uragan“ predstavlja romaniziranu individualnu životnu priču koja život jednog čovjeka sagledava u mnogo širem kulturnom i društvenom kontekstu.

-Biografija Seje Bajraktarevića bila je povod za osvjetljavanje jednog šireg kreativnog prostora u kojem su se ljudi povezivali kroz muziku, nastupe, ideje i zajedničke životne projekte, istakao je Ibrahim Osmanbašić. Vrijednost ovog projekta nije samo u onome što govori o jednom čovjeku nego i u mogućnosti da potakne druge da zabilježe vlastita iskustva i sačuvaju uspomene na ljude, događaje i stvaralačke poduhvate. Sejo Bajraktarević Čombe u ovoj knjizi predstavljen je kroz prizmu kreativne posebnosti. Njegova ličnost postaje simbol čovjeka koji ne pristaje na ograničavanje vlastitih interesovanja i koji kreativnost doživljava kao način života

Ono što ovu knjigu čini posebno značajnom jeste činjenica da ona nije samo podsjećanje na jednu zanimljivu biografiju nego i pokušaj da se sačuva dio kulturne historije Sarajeva. Jer, historiju jednog grada ne čine samo njegovi veliki događaji, poznate institucije i zvanično priznati umjetnici. Nju čine i ljudi koji su djelovali izvan glavnih reflektora, stvarali u skromnim prostorima, okupljali prijatelje, pokretali ideje i svojim entuzijazmom obogaćivali život sredine u kojoj su živjeli.

Upravo takvi ljudi često ostanu izvan stranica zvaničnih historijskih zapisa. Njihova imena s vremenom postaju poznata samo užem krugu prijatelja i savremenika, dok se njihove zasluge polahko gube u svakodnevnoj trci za novim događajima i novim licima. A zaborav je, pokazuje to i ova knjiga, često nepravedniji od protoka vremena.

Ibrahim Osmanbašić – čovjek koji kulturu ne prepušta zaboravu

Posebnu pažnju zaslužuje  kontinuirani kulturni angažman Ibrahima Osmanbašića, koji se već godinama ne iscrpljuje samo u pisanju i objavljivanju vlastitih književnih djela. Njegovo djelovanje obuhvata i organizovanje književnih susreta, promocija, kulturnih manifestacija i različitih projekata kojima nastoji povezati autore, umjetnike, izdavače i ljubitelje pisane riječi.

Kroz Udruženje za kulturu – Nova svjetlost (KNS), Osmanbašić je izgradio prostor u kojem književno stvaralaštvo dobija priliku da izađe pred čitaoce, a autori mogućnost da predstave svoj rad i uspostave kontakt s publikom. Takav angažman posebno je značajan u vremenu kada se o kulturi često govori kao o nečemu što je važno, ali joj se u praksi ne posvećuje dovoljno pažnje.

Nije, naime, dovoljno napisati knjigu. Potrebno je omogućiti joj da pronađe put do čitalaca. Nije dovoljno da autor stvara u tišini svog radnog prostora. Potrebno je otvoriti vrata institucija, kulturnih centara i drugih prostora u kojima će njegova riječ biti saslušana. Upravo na tom polju Osmanbašić pokazuje posebnu energiju i organizatorsku upornost.

Njegov rad svjedoči da promocija književnosti nije samo organizovanje jednog događaja, nekoliko govora i fotografisanje autora s knjigom u rukama. To je dugotrajan proces stvaranja kulturne komunikacije, povezivanja ljudi i razvijanja svijesti o značaju pisane riječi. U takvom poslu rezultati se ne mjere samo brojem objavljenih naslova nego i brojem ljudi koji su dobili priliku da predstave svoje stvaralaštvo, susretnu čitaoce i ostave trag u kulturnom životu svoje sredine.

Zato je i ideja o pokretanju posebnog izdavačkog serijala posvećenog kreativnim ljudima koji su svojim djelovanjem obilježili određeno vrijeme, kulturnu sredinu i generacije od posebne važnosti.

-Udruženje za kulturu Nova svjetlost (KNS), na čijem sam čelu, otvara prostor za razvoj posebnog izdavačkog serijala posvećenog kreativnim ljudima koji su svojim djelovanjem obilježili određeno vrijeme, kulturnu sredinu i generacije, kaže Osmanbašić. Tako bi se usmjerila pažnja na ljude čiji je doprinos kulturi, umjetnosti i društvenom životu ostavio značajan trag. Svaka generacija ima svoje stvaraoce. Naša je odgovornost da njihove priče zabilježimo prije nego što ih vrijeme odnese u zaborav.

Ljudi koji su obilježili vrijeme zaslužuju svoje knjige

Ova ideja zaslužuje mnogo širu podršku od one koju joj može pružiti samo jedan

kulturni krug. U svakom gradu, u svakoj sredini, postoje ljudi čiji su životi i djela vrijedni posebne pažnje. Neki su bili muzičari, drugi slikari, pjesnici, glumci, novinari, sportisti, kulturni organizatori ili jednostavno ljudi neiscrpne stvaralačke energije. Nisu svi imali priliku da dobiju priznanja, nagrade i javna priznanja za svoj doprinos. Neki nisu ni tražili takvu pažnju. Ali to ne znači da njihove životne priče treba prepustiti zaboravu.

Primjer Seje Bajraktarevića Čombeta pokazuje koliko je važno na vrijeme zabilježiti svjedočanstva o ljudima koji su svojim talentom i djelovanjem bili dio jedne šire kulturne slike. Dok su njihovi savremenici još tu, dok postoje fotografije, dokumenti, sjećanja i neposredna svjedočenja, potrebno je prikupljati građu i pretočiti je u knjige, dokumentarne filmove, monografije i druge vrijedne zapise.

Jer, kada nestanu ljudi koji su dijelili određeno vrijeme s nekim stvaraocem, s njima često nestaju i priče koje nikada nisu bile zapisane. Ostaju tek fragmenti sjećanja, poneka fotografija i usputno spominjanje imena. Zato ovakvi projekti imaju i dokumentarnu i kulturološku vrijednost. Oni nisu samo posveta pojedincu nego i doprinos očuvanju kolektivnog pamćenja.

Osvrćući se na knjigu, profesor Zlatan Muhamed Hrenovica, recenzent ovog projekta, podsjetio je na širinu kreativnog prostora u kojem se razvijao sarajevski kulturni život.

-Klubovi, druženja, parkovi, rock grupe, podrumi kao stvaralački ateljei i improvizovani studiji, sve je to uredna slika jednog značajnog postojanja kolektivne kreativnosti jedne metropole – šeher Sarajeva, rekao je profesor Hrenovica.

Autor je, prema njegovim riječima, vješto iskoristio činjenicu da je junak njegove knjige, Čombe, prisutan u različitim segmentima tih muzičkih i kulturnih zbivanja. Čombe se u svom uraganskom naletu pojavljuje na estradnoj sceni kao muzičar koji svira trinaest instrumenata, kompozitor i aranžer, a kasnije i kao televizijski urednik te režiser dokumentarnih filmova.

Na njegovu ulogu u teškim vremenima odbrambeno-oslobodilačkog rata u Bosni i Hercegovini 1992–1995. godine podsjetio je general Sefer Halilović. Istakao je Čombetovu nesebičnu hrabrost i angažman u trenucima kada je sa svojim prijateljima za opkoljeno Sarajevo obezbjeđivao municiju i druga materijalno-tehnička sredstva s okupirane teritorije, što je, kako je naglasio, doprinijelo odbrani glavnog grada Bosne i Hercegovine od agresora.

Taj dio njegove biografije dodatno potvrđuje da se životne priče pojedinaca ne mogu uvijek posmatrati samo kroz prizmu njihovog profesionalnog poziva. Ponekad se u najtežim historijskim okolnostima pokažu i one ljudske osobine koje možda nisu bile vidljive u svakodnevnom životu.

Biografija koja postaje dio kulturne historije

Ibrahim Osmanbašić rođen je 1964. godine u Janji. Osnovno i srednje obrazovanje stekao je u Sarajevu, gdje i danas živi i radi. Bosanskohercegovački je književnik, pjesnik, dramski autor, publicista i kulturni organizator, čiji je profesionalni i stvaralački angažman usmjeren na književnost, izdavaštvo, kulturnu produkciju i povezivanje umjetnika kroz zajedničke projekte.

Idejni je tvorac, suosnivač i predsjednik Udruženja za kulturu – Nova svjetlost (KNS). Njegov stvaralački opus obuhvata poeziju, prozu, esejistiku i dramsko stvaralaštvo. Među njegovim objavljenim knjigama su: „Kapije sjenki“, „Ideja bez stalnog mjesta boravka“, „Čuvar tajne“, „Gravitacija poezije“, „Živi plamen poezije“, „Zašto neću reći neke činjenice“ i „Zaljubljeni zmaj“.

Protiv zaborava – za kulturu sjećanja

Promocija knjige „Čombe – Kreativni uragan“ još jednom je pokazala da književnost može biti mnogo više od umjetničkog izraza. Ona može biti svjedok vremena, čuvar uspomena i prostor u kojem se vraća dostojanstvo ljudima čiji doprinos nije dobio pažnju kakvu zaslužuje.

U tom smislu, Osmanbašićeva ideja o serijalu posvećenom kreativnim ljudima predstavlja vrijedan pokušaj da se ispravi jedna dugogodišnja nepravda. Jer, društvo koje zaboravlja svoje stvaraoce rizikuje da zaboravi i vlastitu kulturnu historiju. Ne moraju svi biti veliki po zvaničnim mjerilima, niti se svačiji doprinos mora mjeriti nagradama i titulama. Nekada je dovoljno to što je neko svojim talentom, idejama, prijateljstvom i nesebičnim angažmanom učinio život drugih ljudi bogatijim.

Zato bi ovakve inicijative trebalo prepoznati i podržati, ne samo riječima nego i konkretnim djelovanjem kulturnih institucija, izdavača, lokalnih zajednica i svih onih koji razumiju vrijednost pisane riječi. Svaki zabilježeni život, svaka sačuvana priča i svaka objavljena knjiga o ljudima koji su obilježili svoje vrijeme predstavljaju još jednu ciglu u temelju naše kolektivne memorije.

A „Čombe – Kreativni uragan“ upravo je to: knjiga koja nas podsjeća da iza svakog grada, njegove muzike, umjetnosti i posebnog duha stoje ljudi. Neki od njih su odavno u središtu javne pažnje, a neki čekaju da ih se neko sjeti, da njihova priča bude ispričana i da njihovo ime ponovo dobije mjesto koje mu pripada.

Možda je upravo u tome najveća vrijednost ovog projekta Ibrahima Osmanbašića – u nastojanju da se ljudi ne vrednuju samo dok su prisutni na sceni nego i da se njihovo stvaralaštvo, zasluge i životni trag sačuvaju za generacije koje dolaze.

Jer, zaborav nije uvijek posljedica nedostatka vrijednosti. Ponekad je samo posljedica nedostatka onih koji će se potruditi da vrijednost prepoznaju i zabilježe.