Katastrofalno je u GIKIL- u i KHK Lukavac gdje su iz procesa stečaja isključeni vlasnici. Bez željeznice nema niti energetike, niti industrije. Od državnog ministra za saobraćaj čujemo o povezivanju Tuzle i Beograda, željezničkom prugom. Kažu da je to ideja onoga ” prvog za sve ” iz Srbije. Kako rekoše svi su saglasni da je to rješenje. Niko ne reče da pruga ide za Banja Luku. Od Tuzle i Banja Luke nije daleka Hrvatska. Prva pruga u BiH izgrađena je prije 150 godina za vrijeme Otomanske imperije i Austro ugarske carevine, od Bosanskog Novog do Banja Luke.
U državi FNRJ izgrađena je prva pruga Brčko – Banovići koja slijedeće godine slavi 80 – ti rođendan. Kada se ovom opštem ” hrkjušu” dodaju afere oko izgradnje Koridira VC i optužbi za ” spengovanje”, stvara se potpuna slika. U to ne računamo one krivične prijave u entitetu RS i Banja Luci . Vratimo se na početak. Sve oko KHK Lukavac i GIKIL-a ništa nije poznato.
Niko ne zna čijih je 500 miliona KM potraživanja. Niko ne zna šta je sa vlasnicima. Niko ne zna šta je sa gubicima rudnika i željeznica. Niko ne zna gdje su pare za koridor VC koji plaćamo akcizama i javnim dugom. I na kraju niko ne zna zašto nam treba željeznička veza sa R Srbijom i R Hrvatskom.
Da li je neko zna šta će mo to voziti iz Tuzle. Uglja nema. Koksara nam ne treba. Hemijska industrija uništena. Narod ” najmnogoljudnijeg ” Tuzlanskog kantona se raselio. Za ovih 30 godina slika privrede se promijenila. To su potvrdili ekonomisti BiH na održanom naučnom skupu ANU BiH. Govorilo se o razvoju, demografiji i industrijalizaciji. Obnove i oporavka je bilo. Demokrafska slika BiH je katastrofalna. Industrija uništena. I na kraju da se pitamo kome trebaju drumski i željeznički koridori. Odgovor bi bio jasan. Očito da taj odgovor ne postoji.
Kako reče nova predsjednica jedne stranke u državnoj vlasti BiH rješenje je u koncesijama. Mislila je na plin i ” južnu konekciju”. Kada sami ne znamo, dajmo drugom. Tako je bilo u privatizaciji sa “zlatnim kokama”. Danas je isto , po onoj narodnoj ” drugom kajmak a nama surutka”. I dok se ministri sa početka teksta ” hibrete/ čude” o stanju ekonomije oni sa strane vrebaju priliku. Ponašaju se kao prodavači na vašaru ili buvljoj pijacu: “Sve za 1 KM, navali narode, rasprodaja”. I koliko god se akademska zajednica, na čelu sa ANU BiH trudilam nema efekta. U raljama smo ljudske pohlepe. Sve su prilike da će nekoga “spanđati”. U Tuzlu kažu “da će u Štok”. Daj Bože da ne bude. Sve prilike govore da bi i “novi Goli Otok ” u Vojkovića bio mal. Zato nam trebaju željeznice da ovi iz vlasti odu na “službeni put”, kao onaj otac u filmu. Ministar je u pravu. Stanje je više nego katastrofalno.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.