Ime je dobila upravo po tom vjerovanju jer se smatralo da čuva kuću od groma. Danas se ista biljka najčešće spominje uz jednu jutarnju naviku tri lista čuvarkuće. Oni koji je godinama uzgajaju kunu se da zbog toga saksija nikada ne napušta prozor.
Jedno treba razjasniti odmah: čuvarkuća nije lijek i nijedan ozbiljan izvor ne opisuje je kao takvu. Ipak, razlog zbog kojeg je ovaj običaj opstao stoljećima zanimljiv je i povezan je s onim što se krije u samom listu.
Šta se tačno krije u listu čuvarkuće?
Čuvarkuća, latinskog naziva Sempervivum tectorum, spada u sukulente. List je ispunjen bistrom, sluzavom tekućinom, nalik onoj iz aloe vere, i upravo je taj sok razlog zbog kojeg se biljka tradicionalno koristi. Sadrži tanine, sluzave materije, organske kiseline i spojeve iz grupe polifenola, koji se u biljnom svijetu povezuju s antioksidativnim djelovanjem.
Okus je oštar i kiselkast, pomalo nalik okusu nezrele jabuke, i ne prija svakome. Zato se, prema tradiciji, tri lista čuvarkuće jedu brzo, na prazan stomak, odmah nakon ustajanja, prije kafe i doručka. Neki ih žvaću, drugi samo isisaju sok, a ostatak bace.
Prelomljeni list na žulj i kap soka u uho
Čuvarkuća se najduže i najčešće koristila za vanjsku primjenu. Prelomljeni list stavljao se na mjesto uboda insekta, opekotine od sunca ili žulja jer sluzavi sok hladi kožu i ublažava osjećaj peckanja.
Kod nas je najpoznatija primjena nekoliko kapi soka u uho kod bolova, mada upravo tu treba biti najoprezniji, o čemu će biti više riječi u nastavku.
Oralna primjena pojavila se kasnije i rjeđa je. Uz jutarnju konzumaciju čuvarkuće obično se vežu priče o boljoj probavi, mirnijem stomaku i lakšem početku dana. To su iskustva koja se prenose s koljena na koljeno, a ne naučni dokazi.
Šta istraživanja o čuvarkući potvrđuju, a šta ne?
Ovdje granicu treba jasno povući. Laboratorijska ispitivanja ekstrakata ove biljke ukazuju na antioksidativno i blago antimikrobno djelovanje, što se može povezati s prisustvom polifenola i tanina. Međutim, riječ je o ispitivanjima u laboratorijskim uslovima, a ne na ljudima.
Kliničkih studija na ljudima gotovo da nema. Nijedno istraživanje ne pokazuje da jutarnja konzumacija čuvarkuće snižava holesterol, krvni pritisak ili nivo šećera u krvi. Tvrdnje o takvim učincima nisu potkrijepljene pouzdanim dokazima. Čuvarkuća se i dalje smatra biljkom koja se koristi u tradicionalnoj praksi, a ne dokazanom terapijom.
Trudnice, djeca i lijekovi: kome se ne preporučuje čuvarkuća?
Trudnice i dojilje ne bi trebale uzimati ovu biljku oralno jer nema dovoljno podataka o njenoj sigurnosti. Isto vrijedi i za malu djecu. Ako uzimate terapiju za krvni pritisak, lijekove za razrjeđivanje krvi ili lijekove za štitnu žlijezdu, posavjetujte se s ljekarom prije nego što uvedete bilo kakav biljni preparat. Propisanu terapiju nikada nemojte samostalno mijenjati.
Sok se ne smije stavljati u uho ako postoji sumnja na perforaciju bubne opne. Kod nekih osoba može izazvati crvenilo ili peckanje kože, pa je potreban oprez čak i pri vanjskoj primjeni.
Ako bol u uhu prati povišena tjelesna temperatura, gnojni iscjedak, naglo slabljenje sluha ili bol koji vas budi iz sna, nemojte se oslanjati na kućne pripravke. Potrebno je javiti se ljekaru, a kod naglog gubitka sluha zatražiti hitnu medicinsku procjenu.
Biljka iz plastične čaše koja nadživi svaki trend
Čuvarkuća je opstala jer ne zahtijeva gotovo nikakvu njegu. Potrebno joj je malo zemlje, dovoljno sunca i umjereno zalijevanje, a lako se razmnožava izdancima koje možete pokloniti komšinici u plastičnoj čaši. Biljka koja se dijeli, umjesto da se kupuje, ostaje u domovima duže od svakog trenda.
Možda je upravo u tome prava vrijednost ovog običaja: ne u obećanjima o čudesnim učincima, nego u tradiciji koja se prenosi s generacije na generaciju.
***
Ovaj tekst je informativnog karaktera i ne predstavlja medicinski savjet. Za sve odluke koje se odnose na zdravlje konsultujte svog ljekara.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.