Naglo znojenje, ubrzani otkucaji srca, gušenje, vrtoglavica, hiperventilacija, mučnina, nesvjestica… Sve su ovo simptomi fobije od koje pati više od 12,5 posto stanovništa.
Sve su ovo simptomi klaustrofobije, iracionalnog straha od zatvorenih ili uskih prostora.
Iako među svjetskim stanovništvom nije toliko raširena kao arahnofobija (strah od paukova), ofidiofobija (strah od zmija) te akrofobija (strah od visine), klaustrofobija je relativno česta fobija. Smatra se da od nje pati 12,5 posto stanovništva, a sumnja se da je postotak klaustrofobičara zapravo puno veći. Ali, teško ga je utvrditi jer mnogi izbjegavaju potražiti pomoć zbog straha da će ih se liječiti izlaganjem zatvorenom prostoru.
Nisu potpuno u krivu jer terapija izlaganjem jedna je od čestih vrsta liječenja anksioznih stanja i fobija. Temelji se na ideji da što ste više izloženi onome što vas plaši, manje ćete se toga bojati. Ali, nije jedina terapija za liječenje klaustrofobije i nijedan ljekar je neće preporučiti ako pacijent nije sposoban i spreman za takav vid liječenja.
Fobija ili samo strah?
Ali, prije svega, važno je pravilno postaviti dijagnozu. Mnogi ljudi misle da imaju klaustrofobiju jer, realno, nitko ne voli male, uske i zatvorene prostore pa se sami sputavaju i stvaraju paniku, iako vjerovatno, kao i većina ljudi, samo imaju normalan strah. Zato je važno da dijagnozu postavi ljekar jer ako je vaš strah prema zatvorenim i uskim prostorima uistinu fobija, značajno će ometati vašu sposobnost da živite normalnim životom.