Kako nastaje autizam?
Jasno definisan uzrok za nastanak ovog poremećaja ne postoji, međutim, mnogobrojna istraživanja koja su pokušala da dođu do odgovora na pitanje – kako nastaje autizam kod djece, pokazala su da u većini slučajeva nastaje zbog nekompatibilne kombinacije gena.
Takođe, istraživanja sugerišu da se i autizam kod djece može javiti zbog nepravilnog razvoja ploda u toku devet mjeseci trudnoće, a da genetski nije predispozicirano za nastanak pomenutog poremećaja. Faktori su razni, a povezani su sa faktorima životne sredine, kao i sa godinama partnera.
Koji su simptomi autizma kod bebe? (mlađe od 12 mjeseci)
· Ne pokazuje interesovanje za lica.
· Ne ostvaruje kontakt očima, ne smije se, i kada vas gleda kao da gleda kroz vas.
· Ne reaguje uvijek na zvukove.
– Ne odaziva se na svoje ime, ne okreće se da čuje odakle dopire neki zvuk, ne pokazuje strah ili zaprepašćenje kada čuje jak zvuk. U svim drugim situacijama njegov sluh može biti apsolutno dobar.
· Ne voli da se mazi ili dodiruje.
· Ne pokazuje interesovanje za tipične dječije igre.
· Ne pokazuje nikakve naznake govora.
· Ne pokazuje gestove, kao npr. pružanje ruku kada želi da ga uzmete u naručje.
Koji su rani znaci autizma kod beba između 12 i 24 meseca?
· Ne pokazuje gestove, ne klima glavom za “da” i ne odmahuje glavom za “ne”, ne maše za doviđenja i ne pokazuje prstom na stvari koje želi.
· Ne pokazuje na objekte kako bi pokazalo interesovanje za svijet oko sebe. Između 14 i 16 mjeseci većina djece vam pokazuje prstom na stvari i objekte kada žele da sa vama podjele interesovanje za nečim u njihovoj okolini.
· Ne koristi riječi do 16 mjeseci, ni fraze od dvije riječi do 24 mjeseca.
· Gubi verbalne ili socijalne vještine. Bilo je naznaka govora ili riječi i imalo je interesovanja za ljude, ali se to izgubilo.
· Povlači se u sebe i ignoriše ljude.
· Hoda na prstima ili ne hoda uopšte.
Koji su simptomi autizma kod djece od dvije godine?
· Ima teškoće u govoru. Muči se da pokaže svoje potrebe. Neka autistična djeca ne pričaju uopšte, dok druga razviju govor, ali imaju problema sa održavanjem konverzacije.
· Ima neobične govorne šablone. Može pričati sa zadrškom, piskavim glasom ili sa ravnim tonom. Može upotrebljavati samo riječi umjesto rečenica, ili ponavljati riječ ili frazu iznova i iznova. Može radije ponavljati pitanje nego odgovarati na njih.
· Deluje kao da ne razumije šta mu ljudi pričaju. Ne odaziva se na svoje ime ili ne može da prati instrukcije. Može se smijati, plakati ili vrištati totalno bespotrebno i histerično.
· Često se fokusira na detalje na nekom objektu (npr. na točkove autića), ili na jednu temu duže vrijeme.
· Ne angažuje se puno u imitiranju, ne ponavlja vaše pokrete.
· Izgleda zadovoljno dok se igra samo. Ne pokazuje interesovanje za drugu djecu.
· Ima strogo ponašanje. Može biti zavisno od šablona i rutina, i imati problema sa prelaskom na nešto novo. Npr: vraćanje kući iz vrtića drugim putem može rezultirati panikom ili napadom bijesa. Može biti veoma izričito u vezi s tim šta želi, a šta ne želi da jede. Ili će želiti da prati tačne rituale u obrocima.
· Igra se sa predmetima i igračkama na neobičan način. Npr. provodi dosta vremena u slaganju i redanju predmeta po određenom šablonu. Uživa da otvara i zatvara vrata iznova i iznova, ili je dosta dugo zaokupljeno pritiskanjem dugmeta na igrački ili vrtenjem točkova na autiću.
· Povrijeđuje sebe, ujeda ili udara.
· Ponavlja neke aktivnosti, kao npr. tapšanje rukama.
· Preosjetljivo je na različite vrste stimulacija. Može odbijati dodir, loše reagovati na buku, biti osetljivo na mirise, ili može odbijati određenu hranu.
· Ne želi da nosi odjeću sa etiketom ili zahtjeva odjeću od samo jednog određenog materijala.
· Može preburno reagovati na određenu bol ili ne reagovati na neku, npr. može pokrivati uši rukama prilikom jakog zvuka, a ne reagovati kada zguli koljena.
· Može pokazivati strah kada za to nema nikakvog objašnjenja ili ne pokazivati strah kada se to očekuje i kada bi to trebalo da bude prirodna reakcija. Npr. može se plašiti bezopasnog objekta poput balona, ali se neće plašiti visine.
· Ima poteškoće u spavanju. Mnoga autistična djeca imaju problem kada treba da zaspu, ili se često bude u toku noći, ili veoma rano ustaju.
· Imaju problema sa ponašanjem: mogu biti otporna, teška za saradnju, ili pretjerano aktivna, mogu biti hiperaktivna, impulsivna ili agresivna.
Koji su simptomi autizma kod djece?
– Dijete ne pokazuje interesovanje za vršnjačke aktivnosti,
– Dijete ima poteškoća da stekne prijatelje i uglavnom nema nijednog najboljeg druga,
– Dijete ne inicira komunikaciju sa drugima, uglavnom pasivno stoji pored druge djece,
– Dijete se ne igra igre pretvaranja i ne igra društvene igre,
– Djetetov govor djeluje kao da govori robot, jezičke konstrukcije su neobične,
– Preokupacije određenim predmetima, njihovom teksturom, mirisom i slično,
– Stalno insistiranje na istim stvarima, rituali oko hrane i kupanja
– Druge ljude doživljavaju kao stvari ili kao “alat” za zadovoljenje svojih potrebi
Većina simptoma iz prethodnog pasusa mogu da se identifikuju i kod starije djece, te samim tim može da se utvrdi da li djete ima autizam.
Takođe, lažni simptomi autizma javljaju se u slučajevima kad djete nije pretjerano zainteresovano za okolinu i socijalizaciju, a roditelji to vide kao potencijalne znake za definisanje ovog poremećaja. Roditelji, ne brinite se, djetetu je možda više zanimljiviji crtani film, nego ljudi oko njega, međutim, ukoliko vas muče ovi simptomi, svakako bi trebalo da se obratite stručnom licu.
Da li je autizam nasljedna bolest?
Sklonost ka oboljevanju jeste nasljedna, ali su važni i raznovrsni uticaji sredine – čistoća vazduha, vode, kao i vrsta hrane koju konzumira trudnica.
Takođe, trebalo bi napomenuti da autizam kod djece nikad nije propraćen jednim uzročnikom, već, naprotiv, to je skup mnogobrojnih činilaca koji utiču na pojavu ovog poremećaja.
Genetika autizma izrazito je složena. Za svaku osobu sa autizmom moguća je mutacija više gena. Mutacije različitih setova gena mogu kod svakog biti drugačije. Takođe moguće su važne interakcije između mutacija u nekoliko gena, ili između okoline i mutiranih gena.
Krajnji zaključak je da uzrok za nastanak autizma kod djece nije jasno preciziran, mnogobrojni faktori utiču na njegovu pojavu. Sklonost ka oboljevanju jeste nasljedna, ali ne znači da će se manifestovati kod djeteta.
MMR vakcina i autizam
Više izvora, starih i novih, zaključilo je da vakcine ne izazivaju ASD (Autizam kod dece) MMR vakcina daje se djetetu od navršenih 12 mjeseci, a najduže do 18 mjeseci, a veza između pojave autizma kod djece i ove vakcine ne postoji.
Kako se dijagnostikuje autizam kod dece?
Danas ne postoji specifičan medicinski test za otkrivanje ili dijagnozu autizma. Dijagnoza se zasniva na posmatranju ponašanja djeteta u određenim situacijama, psihološkom testiranju i procjeni razvoja, pedijatrijskom i neurološkom pregledu, uz primjenu strukturisanih intervjua sa roditeljima. Tim za dijagnozu ovog poremećaja čine dječiji psihijatar, pedijatar, neurolog, psiholog i defektolog-logoped.
Kako se liječi autizam kod djece?
Medicinski lijek za potpuno izlječenje ne postoji kao ni prirodni, alternativni. Međutim, medicina je dovoljno napredovala da sa autizmom omogući svakodnevno funkcionisanje pomoću asistencija stručnih lica i ljekara.
Logopedi, specijalizovani psiholozi i fizioterapeuti su uključeni u liječenju, ali ne i izlječenju djece sa autizmom. Svojim znanjima o ovom poremećaju pomažu djeci sa autizmom da funkcionišu kroz života, dajući im priliku da se prilagode socijalnom okruženju.
Takođe, kao što je napomenuto, sam autizam kod djece nije uzrokovan jednom neurološkom promjenom, već je to skup različitih faktora. Tako se koriste dodatni lijekovi kada postoje pridruženi poremećaji, piše B92