Roditelji djece s autizmom često se susreću s predrasudama i osuđivanjem okoline, nerijetko upravo drugih roditelja koji ne znaju kako je to imati dijete s tom poteškoćom. Upravo se takvima odlučila obratiti jedna majka, a njeno emotivno pismo je objavljeno u Guardianu, prenosi Index.
”Vidim vaše poglede na igralištu, potpuno sam svjesna da sam ja roditelj ‘zločestog djeteta’. Razumijem da ste zabrinuti za obrazovanje svog djeteta kada moje dijete ometa nastavu. Možda ste i vi jedni od onih roditelja koji su se na moje dijete žalili direktoru. Držim glavu pognuto, dišem polako… Moram štedjeti snagu da svoje dijete dočekam s osmijehom na licu i otjeram njegove brige.
Nadam se da se učiteljica neće ponovo pojaviti s cijelim popisom pritužbi i da mirno možemo otići kući. Moj sin ima autizam, on nije zločest. Ne znam šta vam je rečeno, ako je išta uopće rečeno. Moj sin ima autizam i teško se nosi s užurbanom i bučnom učionicom. U prošlosti je prevrtao stolove i stolce pokušavajući izraziti svoju nelagodu, a razred je bio evakuisan. Razumijem da je vaše dijete tada bilo prestrašeno. I moje dijete je bilo prestrašeno – preplašeno do tačke da više nije moglo kontrolisati svoje postupke. On nije zločest.
Kad u vijestima pročitate da je proračun za posebne obrazovne potrebe smanjen širom zemlje, vjerovatno mislite da se to vas ne tiče, ali tiče vas se. Trebalo nam je više od godinu dana, i to uz veliku pomoć škole, da dobijemo dijagnozu i sredstva za pružanje bilo kakve pomoći. Rečeno mi je da to ide relativno brzo, ali moje dijete se nije tako osjećalo. A nisam ni ja. Pritom sam morala dati otkaz.
Vaša su djeca vrlo ljubazna prema mom djetetu, mislim da biste od njih mogli mnogo toga naučiti. Kad biste odvojili vrijeme da porazgovarate s njim ili ga pozovete na igranje ili zabavu (on ne ide na mnoge), vidjeli biste da je dobro odgojen i pristojan. Također je bistar, zabavan, brižan, zanimljiv i ima osvježavajuće drugačiji način gledanja na svijet. Vaša djeca to znaju – jesu li vam to ikada spomenula?
Nastavite me ignorisati i šaputati iza leđa Izvan škole susretala sam mnoge druge roditelje djece s autizmom, isto tako izopćene na dječjim igralištima. Oni su hrabri, dobri i otporni ljudi puni podrške, iz svih društvenih slojeva, a njihova djeca imaju toliko toga za ponuditi svijetu. Ponosna sam na njih, oni su moje malo pleme. Tako da me slobodno možete nastaviti ignorisati, žaliti se i šaputati iza mojih leđa. Ja sam ovdje ionako samo zbog svog djeteta.”