Ili totalno neobičan onima koji žive u ovih 49, a rade u onih 51 posto, pa u kući ne slave, a na poslu praznuju. “Nezavisnost je vrlo subjektivna procjena”, rekao bi indijski političar P. Chidambaram.
Prvog dana marta Bosanci i Hercegovci slave Dan nezavisnosti svoje države. Barem bi tako trebalo da bude. Tog dana (ne)sretne 1992. godine narodi BiH odgovarali su na referendumsko pitanje da li su za to da BiH bude nezavisna država svih njenih građana i ravnopravnih naroda. I od tada smo, voljom većine, postali suverena i nezavisna država, a narodi postadoše ravnopravni. A da li je to baš tako?
Suvereno vladaju poglavice namazane ratnim bojama tjerajući podanike da plešu oko vatre. Nezavisni smo toliko da nas s jedne strane pritišće Zapad, s druge Rusija, malo braća Turci, a mi između k’o zagnojena bubuljica – samo što ne prsnemo. Ne samo da smo ekonomski skroz-naskroz zavisni od drugih država nego i politički. A tek štosmo ravnopravni… pa sve što u korijenu riječi ima pravo, u korijenu je kod nas i sasječeno.
Doduše, narodi su kod nas ravnopravni – u jadu i čemeru, a neravnopravni su u odnosu na prevalentne imperatore i njihove pratioce. Svi smo mi jednaki, ali neki su jednakiji od drugih. Da je kojim slučajem Orwell naš savremenik, napravio bi top reality inspirisan našim jednakim i naročito onim jednakijim. K’o da smo odraz u ogledalu – sve nam je naopako. A kako može i drukčije kad smo u rukama nacionalističkih korumpiranih vladara i njihove kamarile koji svjesno blokiraju svaki korak naprijed namjerno nas vukući tri nazad.
Doveli su nas dotle da služimo za primjer nefunkcionalne države. Otjerali su i mlado i staro iz ove zemlje ne interesujući se za posljedice, ostalo je gotovo pola miliona nezaposlenih, a i oni zaposleni križaju dane na kalendaru od plate do plate. Godinama halapljivo gutamo razna obećanja, pa nam potom njihova neispunjavanja zapinju u grlu, a mi opet gutamo i gutaćemo ko zna koliko još.
Vođa iz reda jednog od ravnopravnih naroda bi kao da se otcijepi od države i tu retoriku masno naplaćuje, drugi bi kao da se otcijepi u državi, što takođe masno naplaćuje, treći im to kao ne da – masno naplativši. Ravnopravnost je jedino moguća u interesno-finansijskoj sferi. I na riječima. Ali… nadživjeće ova zemlja sve, pa i njih, ne mogu je ponijeti tamo gdje riječ zemlja ima potpuno drugi smisao.
I, eto, danas je Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine, za jedne radni, za druge paradni, održaće govore, oplesti lovore, bh. patriote će po društvenim mrežama šerovati čestitke, mijenjati profilne slike, sve će biti u plavo-žutim bojama… A onda… čekamo 8. mart da se veselje nastavi i tako od praznika do praznika – samo nek’ je veselo!
Sretan Dan (ne)zavisnosti!