Dok se njegove kolege iz srednje škole u New Hampshireu pripremaju za otmjenu avanturu u Vermontu ili se vraćaju u svoje rodne gradove i svojim porodicama, 17-godišnji Oregončanin Charlie Simms (Chris O’Donnell) umjesto toga traži posao za vikend za Dan zahvalnosti, nadajući se da će zaraditi dovoljno novca finansirati let kući za Božić.
Porodica Rossi mu je dodijelila zadatak da sljedećih nekoliko dana brine o vragolastom potpukovniku Franku Sladeu (Al Pacino), što zvuči jednostavno, ali se pokazalo kao nepredvidiv i izazovan zadatak. Ne samo da je pukovnik ogorčen, uvredljiv, neumjeren čovjek, nego je i slijep. A od svojih pomoćnika traži puno. “Ne postavljaj mu previše pitanja.”
Ostale recenzije:
Ali prije nego što nastava zapravo završi, grupa nevoljnika izvodi ponižavajuću šalu s ravnateljem Traskom (James Rebhorn), stavljajući Charlieja u neizvjestan položaj s tom popularnom, bogatom djecom, posebno zato što Trask vjeruje da Charlie zna ko stoji iza trika.
Dao mu je vikend da shvati želi li ili ne želi žrtvovati osobnu preporuku – koja predstavlja priliku za pohađanje Harvarda – kako bi zaštitio krive studente. Stvari dodatno komplicira činjenica da Slade inzistira na tome da iz hira odleti u New York – i povuče sa sobom svog novog pomoćnika.
“Ovo je samo početak tvog obrazovanja, sine.” Pacino je odmah spektakularan, prožvakavši ekran nevjerojatno idiosinkratičnom osobom. Od mudrovanja do oslobađanja kreativnih uvreda do izbacivanja opskurnih referenci do mudrih zapažanja o svakojakim stvarima, Pacino razvija svoje linije gotovo kao da su bez pripreme.
Čak su i njegovo gunđanje, hihotanje i spontani ispadi iskreni i privlačni; dijalog je izniman, a Pacinov portret naizmjence komičan i intenzivan. Kada je najneprijatniji i najrazdražljiviji, posramljujući prijatelje i porodicu za vlastitu zabavu, i dalje je nevjerojatno gledljiv. On je pravi gad – i krajnje je zabavno vidjeti ga kako se kreće kroz ljudske živote poput tornada.
Djelomično road film i djelomično nesreća neobičnog para, glavni dvojac u filmu pravi je tim, ponekad drsko, a ponekad šarmantno pomažući jedno drugome da doživi uzbudljivija iskustva i malo više uživa u životu.
Charliejeva školska nevolja također se nazire u pozadini, služeći kao mala lekcija o tome kako se snalaziti u stvarnom svijetu – bilješka o preživljavanju koju najbolje može dati iskusni veteran, čak i ako je na rubu ludila i nekoliko otkrića vlastiti. Dok na početku Frank pokušava izmamiti Charlieja iz svoje ljušture, situacija se ubrzo okreće, prisiljavajući Charlieja da izvuče Franka iz pada.
Kroz razne nestašne epizode (od kojih su neke jednostavno preduge), ubrzo postaje očito da Frankovi djelići mudrosti nastoje prikriti ogromnu bol i žaljenje koje gaji; popriličan očaj zbog suočavanja s donesenim izborima koji su ga doveli do trenutnog stanja samoće.
Iako je O’Donnell prikladan, Scent of a Woman doista je samostalna predstava; Pacinova izvedba je ona rijetka vrsta koja osvaja sama po sebi, kradući svaku scenu od svih ostalih u njoj. Zanimljivo, to znači da kada konačno stigne rješenje Charliejeve školske zagonetke (događaj koji ne može živjeti u skladu s onim prije njega, budući da nije usredotočen na Sladea i nema istu težinu ili potencijalno ozbiljne posljedice) – i trenutno ne uključuje pukovnika – čini se da je zamah zamro.
Međutim, srećom, scenarij je dovoljno pametan da dopusti da se Scent of a Woman završi s Pacinom koji se vraća na posljednju riječ – mudra odluka koja vraća jedan element koji uistinu briljira (tako važan da kad on nije na ekranu, sve ostalo se čini beznačajnim). Također pomaže što film ima tako dirljivu i duhovitu atmosferu.