Maca je Jovanu oženio poslije samo četiri mjeseca veze, a o gubitku bebe i želji za proširenjem porodice svojevremeno je govorio i istakao da se njegovi sinovi iz prethodnog braka odlično slažu sa Jovanom.
– Jovana se divno slaže sa njima. Ona zaslužuje da ima djecu, nažalost, imali smo tu tešku situaciju, tako da će dati Bog da se nas dvoje ostvarimo kao roditelji. Ja bih dvadesetoro djece, neće niko biti gladan. Moja životna želja najveća je da imamo 11 djece, fudbalski tim, da živimo u hacijendi. Nas 13 za stolom – rekao je ranije Maca.
On je jednom prilikom govorio o gubitku bebe, te su tada pronašli mir u Trebinju.
– Jovani je bilo užasno. Morali smo poslije toga da odemo na nekoliko mjeseci van Beograda kako bismo se sklonili od svega. Trebinje nam je bilo utočište četiri-pet mjeseci. Tamo smo se fino odmorili od beogradske gužve i haosa – rekao je Marinković tada za emisiju „Premijera“.
O životu u Hrvatskoj
Podsetimo, Maca je istakao da mu život u Hrvatskoj jako prija.
– Novost je da više nisam Sremac, već Istrijan. Da ne bih iščekivao dan kada ću krenuti na more, odlučio sam da bacim sidro u Istri, preko puta Briona. Dom nije mjesto gdje si rođen, već gdje svi tvoji pokušaji bjekstva prestaju. Vjerujem da je ovo konačna destinacija. Volim more, ljudi su divni, Italija je blizu, Italijane obožavam – imaju stila, ukusa, odličnu hranu. Budim se bez notifikacija, slikanja kafe i dijeljenja savršenih trenutaka s ljudima koje i ne poznajem. Dan počinjem i završavam molitvom. To mi je jedina nada, utjeha i spas u ovom opštem ludilu. U svojoj novoj predstavi imam rečenicu: „Sutra nikome nije obećano“. Moramo se baviti suštinskim stvarima – rekao je on za „Stori“ i dodao:
– Dovoljno sam obrazovan da ih nemam. Jednostavno, pokušavam da se ne navikavam na nepravdu. Bez obzira na to koliko te društvo tjera da se na nju navikneš, protiv nje se moraš boriti. Ako ne staviš tačku na vrijeme, svaki sljedeći zarez će te boljeti. Nemam pardona. Jedan je život, zašto bih ga trošio uzalud. Neću, valjda, da dođem kući, pogledam se u ogledalo i poželim da sam sebe pljunem. Predrasude nemam, ali imam stavove, argumente o kojima možemo da razgovaramo. Ukoliko imaš argument više i ako me njime ubijediš da griješim, izviniću se i promijeniti mišljenje. Nema kod mene – sviđa mi se ili ne sviđa. To je pitanje ukusa, percepcije, bilo čega, ali znam šta je ljudski i šta nije, šta je moralno, a šta nije, prenosi Blic.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.