Drive Nicolasa Windinga Refna djeluje kroz vrijeme i žanr. Radnja je smještena u današnji Los Angeles, koristi se muzikom i zvučnim zapisom iz 80-ih, prikazuje tragičnog noir protagonista iz 50-ih i sve umotava u arhetipske figure koje uspijevaju doživjeti svježinu kroz snažne izvedbe i prekrasnu kinematografiju.
To je film koji samouvjereno hoda linijom između otuđivanja svoje publike hrabrim odlukama, ali nikad ne odluta toliko u tupo ili čudno da izgubite tvrdo kuhani krimić koja tinja ispod. Stalno izaziva publiku da skrene pogled svojim intenzitetom, svojom promišljenošću i brutalnošću, ali je previše zabavan da odlutate s pogledom.
Ostale recenzije:
Kao i svi veliki noir protagonisti, Vozač (Ryan Gosling) ima kodeks i to ga čini dobrim u njegovom poslu. Danju je kaskader, ali noću njegov pravi vozački talent zasja kad radi kao vozač. On može pobjeći svojim progoniteljima kada je to potrebno, ali njegova prava snaga je u njegovoj rezervi i strpljenju pred opasnošću.
Dok pokušava druge držati podalje, na kraju se zagrijao za svoju komšinicu Irene (Carey Mulligan) i njezinog malog sina Benecia. Kad Irenin suprug Standard Gabriel (Oscar Isaac) izađe iz zatvora, vraća se kući i duguje novac lošim ljudima. Vozač odluči pomoći Gabrielu na poslu kako bi zaštitio Irene i Benecia, ali stvari tada padaju u vodu kada u igru uđu sumnjive osobe Nino (Ron Perlman) i Bernie Rose (Albert Brooks). Kao i svi veliki noir protagonisti, Vozač odstupa od svog kodeksa kako bi učinio nešto časno i to ga dovodi do pada.
Gosling je u Driveu ostvario možda najbolju izvedbu u karijeri. On glumi emocije likova stegnuto i pokušava prenijeti što je više moguće sporednim izrazima. Ono što je nevjerojatno jest da je on u stanju stvoriti tako bogat i zanimljiv lik bez da pokazuje previše toga, a zatim mora pokazati kako se identitet pogoršava tokom filma. To je bizarna mješavina plemenitosti, nevezanosti i nasilnog ludila, ali Gosling sve to spaja kako bi napravio krajnje uvjerljivog lika koji vam drži pozornost u svakom pojedinom kadru.
Ispričati kinematografsku priču iz POV-a njegovog protagonista nije samo stvar snimanja POV-a i Gosling nije jedini koji nastanjuje Vozačevu mirnu vanjštinu i eksplozivan bijes. Refn se usklađuje s Goslingovom izvedbom kadar za kadrom i prekrasno je vidjeti kako glumačka izvedba i redateljeva vizija funkcioniraju u tako savršenom skladu. Međutim, kada se Vozač počne emocionalno raspetljavati i boriti se da shvati vlastiti identitet, Refn ostaje pribran i uspijeva izbalansirati ludost radnje s patetikom glavnog lika.
Film je pun sjajnih izvedbi, ali unatoč tome što u glumačkoj ekipi ima teškaša kao što su Carey Mulligan i Bryan Cranston, najveće likove igraju Gosling i Brooks. Oni su pravi moćnici. Brooks je nevjerojatan kao negativac koji je zavodljiv, inteligentan i apsolutno nemilosrdan. Na neki način, Vozač i Rose su dvije strane iste medalje u smislu njihove osobnosti i njihove etike.
O Driveu je napisano puno eseja. Toliko se sjajnih ideja vrti oko tvrdo kuhane kriminalističke priče i možete se izgubiti secirajući je kao dio karaktera, kao proizvod žanrovske kinematografije ili čak razbijajući kinematografsku pamet. Ponekad vizuelni prizori postanu otvoreni kao kad se priguše svjetla u dizalu i vozač i Irene se prvi put poljube. Ponekad se to ušulja kao kad Irene kaže Vozaču da njezin muž izlazi iz zatvora i možemo vidjeti crveno svjetlo koje se odražava na njihovim licima. Svaka je snimka svrsishodna i dobro konstruirana da samo želite snimiti film kadar po kadar i sjediti zadivljeni.
Refnu je ovo bio američki prvijenac nakon trilogije Pusher. Kao što je učinio sa svojim prethodnim filmovima, uzeo je jednostavan žanr (u ovom slučaju akcijski kriminalistički film) i izokrenuo njegove konvencije, promišljao njegove mogućnosti te došao s veličanstvenom reinvencijom. Drive je uzbudljiva vožnja u kojoj su uzbuđenja sirova i intenzivna kao i emocije.