Mirhunisa Zukić, predsjednica Unije za održivi povratak i izbjeglice u Bosni i Hercegovini (UZOPI) za Bosnainfo govorila je o stanju u našim gradovima, zašto ljudi odlaze, kakve su prilike, ali i šta država da uradi.
Iz naše zemlje u posljednjih deset godina iselilo je čak 600.000 stanovnika!
Mnogima je dosadilo čekati “da svanu bolji dani” koji im se obećavaju već godinama, a inflacija i izostanak rasta plaća i one najveće protivnike odlaska tjera na promjenu mišljenja.
Od 2013. do 2023. godine našu zemlju napustilo je 600.000 stanovnika, a brojke iz godine u godinu rastu. Od 2013. godine BiH je napustilo više od 484.000 građana prema istraživanju koje je provela Unija za održivi povratak i integracije BiH. Također, prema istim podacima, zabilježen je trend povećanja broja emigracija.
“484.996 je iseljenih osoba iz BiH zaključno sa 2021. godinom. U prošloj godini iz Posavskog i Zapadno-hercegovačkog kantona iseljeno je još 15.000 ljudi, a iz Doboja, Dervente, Teslića, Bosanske Gradiške, Prijedora i Prnjavora još 8.000 ljudi. Prema pristiglim podacima procjenjujemo da je 600.000 hiljada građana ukopno iselilo iz BiH, dakle to je ono što smo mi obuhvatili na terenu”, govori Zukić za Bosnainfo.
Kakvo je zaista stanje na području cijele BiH, uvjeravaju se gotovo svakodnevno, ljudi su nezadovoljni.
“Mi smo u toku istraživanja iseljenja naših građana od 2013. godine i to stalno ističemo. Dug je to period, decenija kako nam ljudi ilegalno odlaze iz BiH. Nešto manje je bilo u vrijeme pandemije, jer je tu bilo ograničenja itd.
Ono kad mi želimo čuti istinu, idemo na teren, pitamo kako zašto i zbog čega odlaze, ostavljaju kuće zaključane, nove kuće, radna mjesta, evo konkretno u mjestima Modriča, Odžak, Doboj, Derventa, Brod, oni su bliže granici.
Posebno kad smo radili istraživanja Zapadna Hercegovina, Ljubuški, Imotski, Čapljina, ljudi neometano mogu otići zbog putovnice. Bez obzira što imaju neki svoj biznis, to se zatvara. Ja mislim, da ono što smo mi ustanovili i moje kolege na terenu, jeste ta politička i nestabilna situacija u BiH. Stalno taj stres koji je prisutan i od strane medija koji prenose šta političari govore, da li su se sastali ili nisu itd, dakle to je jedan umor za ljude“, pojašnjava Zukić.
Iz Bosne i Hercegovine odlazi ko god ima priliku, i odlaze jednako i Bošnjaci, Srbi i Hrvati!
Ekipa Unije za održivi povratak i integracije BiH zajedno sa gospođom Zukić uvjerila se da ljudima više nije toliki prioritet koliko će zaraditi, već sumorna stvarnost koju žive.
„Uvijek kažemo ’ja sam nešto proživio u životu’, ali moja djeca i buduće generacije već su pod stresom, odgajamo ih u ovom vremenu neimaštine, jednostavno odlaze bez obzira i što se mnogi i ne snađu na početku. Imamo i takvih reakcija.
Posebno Hrvati iz Posavine, oni imaju divne kuće, imaju radna mjesta i kad pređu u Hrvatsku, pa dalje u EU, mnogo je skuplje, dakle njihova primanja ne mogu pokriti njihove troškove u Hrvatskoj, ali da su ta primanja u BiH, bilo bi mnogo drugačije. Ne, ta primanja više nisu toliki prioritet nego politička situacija, i to je i kod Bošnjaka i kod Hrvata i kod Srba i svih ostalih. Nisu samo Bošnjaci ti koji odlaze iz Bosne i Hercegovine.
Kada smo radili povratnička mjesta tu imamo povratnike u Čapljini, Bobanova, Šuškova sela, to su velika sela, tako se zovu. Tu su naši građani iz Srednje Bosne iz ZDK koji su se odlučili tu da žive, imaju svoje kuće, međutim to su poluprazne kuće, nema tu nekog blagostanja, bez obzira što im možda politika ide na ruku u odnosu na ostale ljude kao što su povratnici.
Mislim da u ovom sad momentu i kriznoj situaciji po pitanju Palestine, ne znam da li će se moći do kraja godine brojati koliko ljudi odlazi“, mišljenja je Zukić.
Pitanje koje se uvijek i iznova ponavlja jeste kako uticati na svijet ljudi da ostanu, a s druge strane šta im ponuditi, može li država išta uraditi da zadrži svoje ljude? Gospođa Zukić smatra da država može i mora.
„Mi kao nevladina organizacija mi radimo sve što možemo po pitanja zaustavlja građana da ne idu. Održali smo mnogo konferencija na temu „Gradovi koji nestaju“ pozivajući vlast i sve institucije vlasti kako entitetske i državne da razgovaraju sa ljudima, bar oni koji nisu otišli, da barem poruku daju da će se zalagati u Parlamentu da se donese državna strategija za zastavljanje građana, to su uradile i Srbija i Hrvatska.
Mi očekujemo da to BiH uradi, a hoće li, kad će i na koji način, ne znam, vrlo je bitno da ljudi vjeruju da to što se ponudi da bude i realizovano da bude istina, da ljudi ne budu po ko zna koji put prevareni”, poručuje Zukić za Bosnainfo.
Naglašava kako rade na osnaživanju žena posebno u ruralnim sredinama i kreiranju prilika za njihovo zaposlenje.
“Mi i mnoge druge nevladine organizacije rade na zapošljavanju žena u stabilnim okruženjima u ruralnim područjima. Nama su sela prilično prazna, a pogotovo ako ne uradimo nešto za one koji imaju volje, želju, rad, imaju edukaciju i mogu da sami sebi pomognu da zarade. Tu smo mi da nađemo način da ih zadržimo, da ljudi ovdje zarade i to na organizovan način kako i radi EU u svojim sredinama.
Imamo ljude koji se toliko trude, evo sad vrijedne naše žene koje svašta znaju raditi. Ne prave sve žene ajvar, evo prva ja ne znam to praviti. Nemojmo sve žene stvaljati da je samo to posao, praviti ajvar, sokove, džemove, ne znam, pa imamo još drugih zanimanja koje bi mogle jako brzo da nauče. Imamo jednu ženu kojoj smo mi pomogli u Jajcu, ona pravi zove se „magična igla“, ta žena proizvodi igračke, ne treba kineske kupovati, toliko ona to lijepo radi. Imamo i ženu koja je otvorila cvjećaru u Doboju, toliko je kreativna i maštovita, radi divna ukrašavanja za slave, rođendane, razne proslave itd i to nešto što nije tipično.
Tako da evo mi sada radimo pomoć za žene u ruralnim područjima da prevaziđu i ekonomske, socijalne i druge nevolje, a to su gradovi Bratunac, imamo zabilježen najveći povratak oko 4.000 samih povratnika, ima ih i u općini Hadžići. U proteklom periodu je to bilo vrlo zanemarivo tu živi dosta izbjeglica iz Istočne Bosne, jako teške situacije. Tu ima i dosta žena koje su se udale u Hadžićima, a došle su iz drugih sredina, a ne rade. Tako da evo započeli smo našu pomoć njima.
I moram se vratiti i istaći, a važno je kazati i da povratnici odlaze zbog nepravde, mi na nivou države BiH nemamo jedinstvenu bazu o donacijama. Često kada razgovaramo s njima, a stalno smo na terenu, oni ističu da neko dobija tri ili četiri donacije jer je podobna ličnost i pogodna za određenog ministra i njegove partije. Tako da želimo da se to promijeni, da bude bolji status, da svi imaju jednako pravo bar u narednom periodu. Novca još uvijek ima od donatora i EU, Razvojne banke, ako ništa da neki novi ljudi dobiju šansu“, tvrdi Zukić.
Smatra da je neophodno omogući ljudima prekvalifikacije kako bi mogli pronaći poslove koji se traže na tržištu rada.
“Edukacija o životnim vještinama i ključnim kompetencijama za tržište rada, e to je neophodno. To Evropa radi uvijek, bez obzira bila ja inženjer, profesor itd, ako tržište traži nešto drugo, onda je jako dobro da se prekvalifikujem i to bez ikakvih kompleksa, jer ljudi treba da žive od svoga rada. Kod nas je sve pomiješano, znate ono „jedan je život, neka nas, hajde, biće posla“. Ja imam priliku i to se pokazuje u svakom gradu u BiH da mi kažu ma eto to nije sigurno, ma kod nas ništa nije sigurno, ni život nije siguran, sve je nesigurno”, priča nam naša sagovornica.
Istakla je kako je nedavno sa svojom ekipom obišla 20 gradova u Bosni i Hercegovini odakle najviše ljudi odlazi.
“Obišli smo nedavno 20 gradova, ja ću ovako pokušati da vam okvirno ispričam, bili smo u Foči, Ustikolini, Čajniče, Goražde, Rudo, Zvornik, Travnik, Grahovo, Glamoč, išli smo na neka teža područja gdje najviše ljudi odlazi, tu je i Drvar, Petrovac, Čapljina.. ma mislim baš smo ciljano 20 gradova obišli i razgovarali sa ljudima. Najvažnije je razgovarati direktno s ljudima, šta je to uzrok odlaska.
Vidite recimo u Livnu, svaka druga kuća je zaključana. Mi govorimo o ovome nekoliko godina, snimalo se to i objavljivalo i film smo snimili „Živjeti od prirodnih ljepota BiH“. Mi smo paralelno u ovih 20 godina radili i na turizmu, vidimo da nam se to dobro vratilo jer su se uključile i naše institucije, jer kad smo počeli učiti i raditi sa ženama kako da se bave ugostiteljstvom, kako da registruju obrte, pa to je bilo nemoguće jer se nismo prije bavili turizmom, ali dosta se uspjelo.
To je bila jedna strana oblast koja tek sad dolazi do izražaja i da je gotovo do perfekcije. Sada postoje tu zakoni, postoje odjeljenja, direktori agencija za turizam, velik novac dolazi od SAD za turizam i drugih zemalja koje podstiču turizam u BiH.
Mnoge su se zajednice kantonalne, entitetske potrudile da dorastu zadatku koji se zove turizam, a mnogo toga još predstoji…”, govori Zukić u razgovoru za Bosnainfo.
U subotu 28. oktobra na portalu Bosnainfo donosimo nastavak razgovora sa gospođom Zukić na temu migrancija, posla ali i poražavajućih podataka o zahtjevima odricanja državljanstva Bosne i Hercegovine!
Za kraj pogledajte jednu od brojnih priča šta je Unija za održivi povratak zabilježila u Foči.