Kuhanje na pari je najbolji način za zadržavanje vitamina i minerala. Povrće poput brokolija, špinata, karfiola i boranije idealno je za ovu vrstu kuvanja. Postoji i blanširanje brzo kuvanje u ključaloj vodi, a zatim hlađenje u ledenoj vodi.
Ovo čuva boju, teksturu i hranljive materije i idealno je za pripremu povrća za zamrzavanje.Pečenje u rerni je najbolje kada se radi na nižim temperaturama, jer se na taj način čuvaju hranljive materije povrća što je bolje od prženja.
Povrće poput šargarepe, tikvice, paprike i slatkog krompira, može se peći sa malo maslinovog ulja i začina, piše Index.hr.
Postoji i način koji kuvari nazivaju “sotiranje” a, to je kratkotrajno spuštanje povrća u zagrejano maslinovo ulje u tiganju jer je maslinovo ulje upravo čuvar vitamina rastvorljivih u mastima (vitamini A, D, E i K).
Idealno je za tikvice, paprike, spanać i pečurke.
Sirova konzumacija je, naravno, najbolja, posebno za povrće poput šargarepe, krastavac, rotkvice, paprike i zelenu salatu.
Fermentacija je dobar način za očuvanje hranljivih materija i dodavanje probiotičke vrednosti – posebno za kiseli kupus i krastavce.
Najgora stvar za povrće je da se dugo kuha u vodi. Dugotrajnim kuvanjem povrća, gube se vitamini rastvorljivi u vodi (vitamini C i B).
Ako kuhate, koristite što je moguće manje vode.
Odmah posle dugotrajnog kuvanja, na listi tehnika koje “ubijaju” povrće je i prženje, koje zbog visoke temperature uništava hranljive materije, a namirnice upijaju i dosta masti.
Posljednji primjer se ne odnosi na kuhanje, ali utiče i na kvalitet namirnice – ljuštenje kože. Kožica povrća sadrži dosta vlakana i vitamina (šargarepa, krompir, tikvice), pa ih ljuštite samo po potrebi.