To je često slučaj s hroničnom anksioznošću odnosno anksioznom poremećaju koji može dovesti do promjena u centru mozga koji je zadužen za strah koji se zove amigdala. To je dio mozga koji je zadužen za obradu informacija (misli i iz vanjskog svijeta) koji imaju emocionalnu važnost i kontekst.
To znači da na osnovu tih informacija osjećamo i doživljavamo sve ono što nam se događa. Ponavljajuća aktivacija reakcije mozga na strah u amigdali može dovesti do pretjerane aktivnosti tog dijela mozga i hiperosjetljivosti na sve i svašta što znači povećanu osjetljivost na potencijalne prijetnje ili percipiranu opasnost koja onda rezultira pojačanim stanjem anksioznosti čak i u situacijama kada ne postoji nikakav rizik.
U biti, moždane ‘’sklopke’’ straha u amigdali postaju ‘‘umrežene‘‘ da reagiraju reaktivno i da se lako okidaju, a što kao simptom ima intenzivan osjećaj anksioznosti. Drugim riječima, emocije mogu biti i naš gospodar i sluga i utječu na sve aspekte našeg života. Skrivaju se u tom majušnom djelu mozga i iz njega kreću i oblikuju na ovaj ili onaj način naš svakodnevni život.
Personalizirani pristup
Hronična anksioznost ili neki od inih poremećaja zahtjeva temeljitu procjenu i jedan personaliziran plan tretmana odnosno oporavka umjesto da se svi tretiraju na jedan te istim način, i to najčešće farmakoterapijom koja možda i nije nužna. Svaki pacijent ili klijent zaslužuje personaliziran pristup umjesto da se sve trpa u isti koš.
Fokus u personaliziranom pristupu ozdravljenja i iscjeljenja treba biti prvenstveno na uzroke koji su doveli do stanja anksioznog poremećaja i faktora odnosno čimbenika koju anksioznost održavaju itekako aktivnom i ometaju normalno funkcioniranje osobe a manifestira se na kognitivnom nivou (mislima) i ponašanju, i tjelesno fiziološkom simptomatologijom.
Ako ste se prepoznali, osvijestili i priznali sebi da ste anksiozni, postoje načini kako se nositi s anksioznošću. Bez obzira na to koliko ste načitani, radite na sebi i sl. zapravo je jako izazovno i ponekad gotovo skoro nemoguće pomoći sebe svjesnim radom jer se radi o dubinskom unutarnjem procesu pa je puno pametnije i bolje da si pronađete terapeuta koji će vam pomoći na vašem putu upoznavanja sebe.
Kako se uhvatiti u koštac i savladati anksioznost?
Dajte sebi vremena i truda da razumijete i shvatite svoju anksioznost i šta se krije iza nje – uđite u uzroke. U biti, anksioznost se javlja kao odgovor (simptom) na stresnu situaciju ili dugotrajne patološke konflikte (uzroci), pa se osoba osjeća uznemireno, uplašeno, zabrinuto, uznemireno, ugroženo i bespomoćno. Stoga je jako važno da osoba koja se tako osjeća u svakodnevnim situacijama ipak potraži stručnu pomoć odnosno da reagira na vrijeme kako se ne bi dovela u situaciju da trpeći svoju anksioznost duže vrijeme manifestira neko tjelesno oboljenje, i pogorša svoje psihičko stanje.
Prakticirajte svakodnevno prihvatanje sebe takvim kakvi jeste i budite fleksibilni odnosno manje rigidni jer vas rigidnost kao obrazac ponašanja kojega ste usvojili samo pogoršava i otežava življenje i u ponekad novim i složenim životnim situacijama.
Umirite svoj nervni sistem kada ste pod stresom. Naš autonomni nervni sistem je pokretačka snaga iza našeg odgovora na stresne situacije odnosno na borbu ili bijeg pa je korisno znati i naučiti kako regulirati taj odgovor.
Suočite se sa svojim tjeskobnim mislima umjesto da ih potiskujete prakticirajući nezdrave obrambene mehanizme (potiskivanje, otvorena i pasivna agresija, projiciranje…) i loše navike (emocionalno prejedanje, ovisnosti…)
Prestanite se previše fokusirati na svoje simptome tjeskobe i umjesto pitanja ‘‘zašto‘‘ (se to meni događa) fokusirati se na ‘‘kako‘‘ i ‘‘što‘‘ (mogu sada napraviti i kako)?
Naučite se nositi s čitavim spektrom emocija poglavito onih neugodnih koje donosi kronična anksioznost – osvijestite ih, imenujte i ne bježite od njih koristeći već spomenute loše mehanizme obrane kojima nastojite pobjeći od emocija (odnosno od sebe).
Naučite se nositi s neizvjesnošću koju donosi život. Nakon pandemije, a zapravo oduvijek neizvjesnost je postala nešto sasvim normalno koliko god to zvučalo čudno. Upravo je jedan od ciljeva rada na sebi da se osnažimo iznutra i postanemo mentalno i duhovno otporniji da budemo sposobni podnijeti neizvjesnost. Ako ste se uskladili da funkcionirate samo s izvjesnošću i sigurnošću, što jesu jedne od osnovnih ljudskih potreba, a u čijoj se osnovi krije čovjekova želja da izbjegnemo bol i postignemo zadovoljstvo, vrijeme je da malo ažurirate svoj ‘‘program‘‘ (mindset).
Skupite hrabrosti i suočite se sa svim svojim strahovima i onim svjesnim kao i onim duboko potisnutim koje niste procesuirali, a koji se danas manifestiraju različitom somatskom ili psihološkom simptomatologijom.
Jako je dobro da osvijestite da sve neprerađene odnosno neprocesuirane traume i emocionalne boli itekako utječu na vašu anksioznost. Naravno, na negativan način.
I na kraju bi bilo dobro poglavito ako radite s nekim, a možete naravno i sami osmisliti i provesti u djelo svoj personalizirani putokaz osobnog razvoja i rasta za vašu budućnosti i puno mirniji i opušteniji život sa svrhom.
Promjene počinju s nama. To već znate samo što nikako ne kužite kako to sprovesti u djelo, zar ne?