Magazin

Tjestenina će biti kremastija i sočnija ako sos pripremite ovim redoslijedom: Tajna je u jednom postupku

Redoslijed kojim pravite sos i spajate ga s tjesteninom presudan je za finalni ukus. Upravo u tom koraku skoro svi griješe. Tjestenina će biti neuporedivo kremastija ako sos pripremate po tačno određenim pravilima.

FOTO: UNSPLASH

Ilustracija

Ako vam se sos često čini previše rijedak, mastan ili se ne sjedinjuje dobro s tjesteninom, problem vjerovatno nije u sastojcima, već u redoslijedu kojim ih dodajete.

Gdje najčešće griješimo?

Prilikom pripreme, mnogi prvo završe sa sosom, zatim ocijede tjesteninu i na kraju sve sjedine direktno na tanjiru ili u loncu. Tu nastaje problem: sos nema vremena da se pravilno poveže s tjesteninom, zbog čega izostaje ona punoća i kremasta tekstura koju svi vole.

Za vrhunske rezultate, važno je pripremiti sos tako da završna faza obavezno uključuje samu tjesteninu. Drugim riječima, sos ne bi trebalo da čeka tjesteninu, već tjestenina treba da završi u sosu dok je još vruća.

Ključ je u skrobnoj vodi i sjedinjavanju

Kada je sos skoro gotov, tjesteninu treba direktno prebaciti u tavu ili lonac sa sosom, umjesto da je potpuno ocijedite i ostavite sa strane.

Tajna skroba: Dodajte malo vode u kojoj se tjestenina kuvala. Zahvaljujući skrobu, ova voda pomaže da se sve poveže u glatku i kremastu cjelinu.

Finalni dodir: Ovaj korak pravi razliku između sosa koji samo prekriva tjesteninu i onog koji se s njom stopi. Ako sve kratko promiješate na laganoj vatri, tekstura postaje punija, svilenkastija i ujednačenija.

Ne dodajte sastojke nasumično

Kod kremastih sosova, redoslijed je posebno važan. Ako koristite mliječnu pavlaku, sir, maslac ili parmezan, najbolje ih je dodati pred sam kraj, kada je osnova sosa već stabilna. U suprotnom, sos može da se „razdvoji“, postane pretežak ili izgubi glatkoću.

Isto važi i za tvrde sireve – oni se najbolje tope kada se jelo skloni sa vatre i postepeno umiješa. Rezultat će biti mnogo nježniji i harmoničniji ukus.