Iako je često na meti kritika modernih dijeta, kada se konzumira pametno i priprema na tradicionalan način, ona može biti dio uravnotežene i zdrave prehrane.
Kratka istorija: Od drevne Kine do italijanskog savršenstva
Iako prva asocijacija na tjesteninu uvijek vodi u Italiju, istorijski podaci sugerišu da su najraniji oblici rezanaca nastali u Kini prije više od 4.000 godina. Prema legendi, Marko Polo je donio tjesteninu u Veneciju sa svojih putovanja po Aziji, mada su stari Rimljani i Grci već imali svoje verzije pečenog tijesta od brašna i vode.
Ipak, Italijani su ti koji su tjesteninu pretvorili u umjetnost, kreirajući preko 350 različitih oblika – od dugih špageta i kapelina, preko školjkica i mašnica (farfalle), pa sve do cjevastih penna i rigatona. Svaki oblik je dizajniran s razlogom: da savršeno “uhvati” određenu vrstu sosa.
Mitovi i istina: Da li tjestenina deblja?
Najveći mit o tjestenini jeste da je ona glavni krivac za višak kilograma. Sama tjestenina, napravljena od durum pšenice i vode, zapravo ima umjeren glikemijski indeks i pruža dugotrajan osjećaj sitosti jer sadrži složene ugljikohidrate koji se sporo razgrađuju.
U čemu je onda problem?
Veličina porcije: Standardna, zdrava porcija suhe tjestenine po osobi iznosi oko 70-80 grama, dok mi često skuhamo i pojedemo duplo više.
Teški sosovi: Kalorije ne dolaze iz tijesta, već iz masnih sosova na bazi vrhnja za kuhanje, maslaca, slanine i ogromnih količina sira.
Ako je kombinujete sa maslinovim uljem, svježim povrćem, bijelim lukom, paradajzom i nemasnim proteinima (poput piletine ili ribe), tjestenina postaje odličan, energetski bogat obrok.
4 zlatna pravila za savršeno skuhanu tjesteninu (Al Dente)
Da vam se tjestenina nikada više ne bi lijepila ili pretvorila u gnjecavu masu, pratite ova pravila italijanskih chefova:
Mnogo vode i velika šerpa: Tjestenina mora da “pliva”. Na svakih 100 g tjestenine koristite najmanje 1 litar vode. Ako je šerpa premala, voda će postati previše skrobna i tijesto će se zalijepiti.
Solite vodu kao more: Sol se dodaje tek kada voda proključa, i to darežljivo (oko jedna kašika na litar vode). Tjestenina upija sol tokom kuhanja, što joj daje prepoznatljiv, puni okus.
Zaboravite na ulje u vodi: Dodavanje ulja u vodu je česta greška. Ulje će obložiti tjesteninu i stvoriti film zbog kojeg se sos kasnije neće moći primiti za tijesto.
Sačuvajte vodu od kuhanja: Prije nego što procijedite tjesteninu, zahvatite jednu šolju tekućine u kojoj se kuhala. Ta mutna voda je puna skroba i zlata vrijedi – dodajte nekoliko kašika u sos i vidjet ćete kako postaje kremast i savršeno se veže za tijesto.
Zdravstveni savjet plus: Ako želite još zdraviju opciju, birajte integralnu tjesteninu (od cijelog zrna pšenice) koja sadrži znatno više vlakana i minerala, ili modernije alternative napravljene od brašna leće, slanutka ili graška, koje su odličan izvor proteina i ne sadrže gluten.
Zaključak
Tjestenina je kulinarsko platno koje vam dopušta da budete kreativni s onim što trenutno imate u frižideru. Skuhajte je al dente (da pruža lagani otpor pod zubima), prelijte jednostavnim sosom i uživajte u jednostavnosti koja osvaja svijet vijekovima. Prijatno!
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.