To je vrijeme kada prolaze dani vašera u Srebreniku, Puračiću i Gračanici. Nekako mi naum padoše ovi naši ovčari. U priči sa njima mnogo naučim. Teško bi se smio odlučiti za njihov način života i da sam dva puta mlađi. Težak. Isto kao rudarski. Ljudi se bore. Niko ih ne štiti od mrazeva i snijega. Kažu da ih je visok snijeg ” zatekao” prošle godine kod Sibovca u Gradačcu.
Od krova imaju dva šatorska krila i pod od smrznute zemlje. Te ljude more iste muke. Ne smetaju im temparaturni minusi. Znaju oni da je to njihov izbor i njihova računica. Pomoći ne traže niti je očekuju. Ovčari i rudari su naši pregaoci. Dok je njih biće i države. Nešto slično kao sa “Ljubinog groba” u bitci na Sutjeski. Dok je vrijednih ljudi biće i napretka. Sve statistike MMF-a padaju u vodu. To za nas više ne važi.
Sve što valja to smo izvezli. Sve što smo imali to smo prodali. Zadužili smo se za najmanje dvije generacije. Zato su nam ovčari i rudari ostali.
Ostali u nadi, da će se nekada i oni što su državu morali napustiti opet vratiti. Dotle će kraj nas sve proći, jer je ostala samo nada. Ovčari će uvijek ostati na svojoj zemlji Bosni.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.