Počela je da pjeva još kao djevojčica radeći za tezgom i prodajući voće sa svojom majkom u luci Alcantara.
Majka i kćerka su toliko lijepo pjevale tužne portugalske pjesme o nestalim mornarima, da su uskoro postale prave zvijezde pijace u lisabonskoj luci.
S devetnaest godina Amália je počela da pjeva u klubovima.
Pjevajući u klubu u kojem se okupljala vrhuška tadašnjeg diktatorskog režima, Amália je imala velikih problema kada je 1974. godine došlo do promjene vlasti, jer je optužena da je podržavala fašistički režim.
Da bi se oslobodila takvih optužbi, snimila je pjesmu “Grandola Vila Morena”, u kojoj se slavi pobjeda vojnih pučista koji su Portugal uveli u demokratske promjene.
Preko noći postala je miljenica novog režima i dobila veliku nagradu “Krst reda Santiago”, koji dobijaju samo zaslužni umjetnici.
Nastavila je da snima ploče sve do 1980. godine, kada je počela da obolijeva od plućnih bolesti.
Do tada, ona je snimila veliki broj ploča i nastupala u mnogim gradovima širom svijeta, slaveći ljepotu portugalske izvorne muzike fado.
Kraljica fada umrla je 1999. godine, ostavivši za sobom brojne poklonike i slavne melodije “Primavera”, “Fado Nocturno” itd.