Ovo je, naravno, samo dugo pripremani brzi manevar, već viđen u slučaju Vladimira Putina i ruske hibridne demokratije, gdje se zbog poštivanja (barem) minimuma Ustava i zakona najmoćnija osoba u države doslovni „šeta“ s mjesta na mjesto svekolikog odlučivanja. Čak i ukoliko treba izmijeniti Ustav.
Sva svoja (velika) ovlaštenja Aleksandar Vučić namjerava ponijeti sa sobom!
Ovoga puta na mjesto srbijanskog premijera, koje su za njega čuvali njegovi najodaniji kadrovi. Samo je zamjena radnog mjesta u pitanju. Radnog stola i druge državne zgrade, ali ne i suštine Vučićeve vlasti, kojoj samo on i njegova „klika“ određuju sadržaj i krajnji doseg.
Neki novi budući predsjednik(ca) će opet biti ono mu Ustav jasno predviđa (malo bitan) – a ne „Katica za sve“ kao u slučaju Vučića, dok će premijer Srbije (Vučić se nada da će to biti on) (p)ostati najvažnija politička i državnička ličnost.
Ako ništa, barem bi tada imao Ustavna ovlaštenja, koja je do sada koristio u „sivoj zoni“ i samo zahvaljujući činjenici da je na druge poluge vlasti postavio apsolutne poslušnike, koji znaju gdje im je pravo mjesto.
Biće samo na drugoj poziciji i okružen ministrima, koje je – uostalom i ranije postrojavao i ribao, iako za to nije imao nikakva suštinska ovlaštenja. Studenti bi kazali, nije bio nadležan, ali je samog sebe takvim proglasio.
Takav je Vučićev „generalni plan“, ali u ovu izbornu borbu lider SNS-a – stranke koju je odavno pretvorio u sinonim za samog sebe – ide puno neizvjesnije nego (pre)više puta do sada.
Puno toga je sada u igri.
Ovako ili onako protiv Vučićevog bloka (to više nije SNS!) će najvjerovatnije stati drugi šaroliki blok opozicije, koji će podržati Studentsku listu. Scenario neobično podsjeća na mađarski izborni rašomon sa smjenom Orbana o čemu sam već pisao.
Konačni rezultat može, ali i ne mora podsjećati na Orbanov strahobalni pad i to prije svega, jer za razliku od Orbana Vučić uopće nema nikakve „političke kičme“ i spreman je na svaku „kredibilnu prijetnju“ onih jačih ili bitnijih od njega – postupiti kako mu se kaže.
Ta politika pragmatizma ga je i održala na vlasti sve ove vrijeme. Svima nudi nešto, nikome se ne predaje do kraja. Politici Srbije „četiri stuba“ (EU, SAD, Kina i Rusija) dodao je i peti stub, a to je… Izrael!
Samo takva komplikovana geopolitika uz korištenje prljavih metoda vladanja kod kuće, Vučića drži na vlasti. Hoće li i ubuduće, ponajprije zavisi od Studentske liste i opozicije okupljene oko te političko-aktivističke „strukture“.
Vučić nije nikada bio politički slabiji, ali to ne znači da se može lako dobiti! Srbija nije Mađarska (članica EU i NATO), a Vučić je doslovno spreman na sve samo da bu zadržao uzde vlasti u rukama.
Predsjednik ili premijer?
Koga briga, važno je da je u sedlu iz koga ga, i pored te silne „igrarije“- može izbaciti samo konačno ujedinjena opozicija. Ukoliko takvog jedinstva bude.
Da se Srbija nakon godina hibridnog režima „resetuje“ i vlast konačno uvede u pune okvire Ustava, a ne neke “imitacije” ili dobro osmišljene improvizacije.
Mogu li Studenti upaliti „Fantastičnu vatru“ u kojoj bi sagorio Vučićev klijentelistički režim apsolutne vlasti i pune kontrole?
Jesu li jači Studenti ili “pet stubova”?
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.