„Eno dole ispod, pokazat ću ti, pet kuća, maltene jedna do druge. U prvoj ti je Marin Šego, golman rukometne reprezentacije Hrvatske, Marin Čilić ti je odmah pored, tu je Ivan Dodig, a odmah pored je Ivica Zubac, momak će biti svjetski as“, govorio nam je. Peta kuća bila je gdje je odrastao Andrija Stipanović, dakle jedini od nabrojanih koji je nastupao za reprezentaciju zemlje u kojoj se rodio. Legenda.
Košarkaška reprezentacija BiH na Eurobasketu u Kelnu napravila je najveću senzaciju na turniru i ostvarila vjerovatno najznačajniju pobjedu za BiH u ekipnim sportovima otkako ova zemlja postoji. Pobijediti evropskog prvaka, ne u svojoj dvorani gdje si uvijek za jedno 30 posto bolji zbog navijačkog vjetra u leđa, već na neutralnom terenu, u utakmici koja nešto znači – najveći je podvig neke bh. reprezetacije ikad.
Onda se čovjek zapita šta bi tek BiH bila u sportskom smislu da je iole uređena, da ne vuče svak na svoju stranu i da postoji neko pravilo po kojem bi sportisti mogli nastupati samo za zemlje u kojima su rođeni.
Na istom prvenstvu igra Hrvatska s pomenutim Zubcem, a najbolji strijelac iste te selekcije svih vremena čovjek je koji se rodio u Mostaru i ljetuje u Neumu, NBA as Bojan Bogdanović. Košarkaška reprezentacija Hrvatske tek je jedna koja snagu djelomično crpi iz hercegovačkog bazena. Nogometna reprezentacija godinama svoje najveće uspjehe gradila je i na temeljima igrača iz BiH. Od Marija Stanića, rođenog Sarajlije preko raznih drugih Hercegovaca, Zeničanina i ljudi porijeklom iz Dervente ili Kraljeve Sutjeske.
Rukometnu reprezentaciju naših sjeverozapadnih susjeda izlišno je i spominjati, od Mirka Alilovića, pomenutog Šege, preko Buntića, do Igora Karačića – sa svima njima pa i BiH bi se jednom borila za medalju.
Rijetki su primjeri da neki igrač koji potencijalno može igrati za Hrvatsku to i ne uradi, pa u tom kontekstu treba pozdraviti odluke Luke Menala, recimo, ili mladog Filipa Čuića. Hrvatski sportski mediji jednom su išli dotle da se davao izvještaj nogometne utakmice juniorske reprezentacije BiH kako bi istaklo da tamo ima jedan mali na kojeg bi hrvatski selektori trebali obratiti pažnju (Čuić). Najhladnije znači, kao da se radi o komadu mesa na kojeg se nepobitno polaže pravo.
Jedini način kako bi se u budućnosti mogli privoliti igrači koji gledaju izvan BiH jesu pobjede kao što je ova naše košarkaške selekcije protiv Slovenije. Kada se stekne takav renome i stvori atmosfera da je privilegija nastupati i biti član jedne takve družine.
Mukotrpan je to proces u koji moraju biti uključene sve instance i gdje mora postojati sistem i plan pa da bude Bosnom behar probeharao, umjesto mene život razočarao…