Na nedavno održanoj 21. sjednici Općinskog vijeća Vogošća, između ostalih tačaka dnevnog reda, našla se i Informacija o ostvarenim prihodima i izvršenim rashodima Budžeta Općine za prvih devet mjeseci ove godine.
Među brojnim budžetskim stavkama posebnu pažnju vijećnika privukao je podatak o realizaciji sredstava namijenjenih kapitalnim investicijama. Upravo tu, čini se, leži jedan od najvećih problema ovogodišnjeg budžetskog poslovanja. Milioni su planirani, novac je u značajnoj mjeri osiguran, ali projekti zbog kojih su ta sredstva i predviđena uglavnom su ostali na čekanju.
Prema riječima Alije Gluhovića, vijećnika stranke „Naprijed BiH“, u Budžetu Općine Vogošća za kapitalne investicije planirana su sredstva u iznosu od 7.330.000 konvertibilnih maraka. Međutim, do 30. septembra realizovano je svega 1.405.000 KM, odnosno 19,17 posto planiranog iznosa. To znači da je više od 5,9 miliona konvertibilnih maraka ostalo nerealizovano.
Drugim riječima, od svakih deset maraka namijenjenih kapitalnim projektima, u prvih devet mjeseci utrošene su tek nešto manje od dvije.
-Dok se milioni planiraju na papiru, građani i dalje čekaju asfaltirane puteve, uređene ulice, riješeno vodosnabdijevanje i bolju komunalnu infrastrukturu, ističe Gluhović. Devet mjeseci je prošlo, a realizacija nije ni na petini planiranog. Sada se ponovo očekuje decembarska trka sa plaćanjima kako bi se popravila statistika, ali izgubljeno vrijeme i propuštene prilike niko ne može vratiti. Po prvi put suočavamo se saapsurdom da Općina ima osiguran novac, ali ne realizuje projekte, pa čak i vraća sredstva višim nivoima vlasti jer ih nije uspjela implementirati. Ko će preuzeti odgovornost za ovakvo izvršenje budžeta? Vogošća ne smije biti općina u kojoj se projekti samo planiraju, a građani godinama čekaju rezultate. Kao vijećnik uOpćinskom vijeću Vogošća, nastavit ću insistirati na konkretnim odgovorima, rokovima i odgovornosti za neispunjene planove.
Novac postoji, ali rezultata nema
Ovdje se, međutim, ne radi samo o procentima i budžetskim tabelama. Iza svake neizvršene budžetske stavke krije se konkretna životna potreba građana. To je ulica koja čeka asfalt, naselje koje nema riješeno vodosnabdijevanje, kanalizaciona mreža koja nije izgrađena, trotoar koji još nije uređen ili javna površina koja godinama čeka da dobije izgled kakav zaslužuju njeni korisnici.
Za građane nije od presudne važnosti koliko je miliona planirano, koliko je prihoda evidentirano niti koliko će novca biti preneseno u narednu budžetsku godinu. Njih zanima ono što mogu vidjeti i koristiti.
Zanima ih kada će projekti najavljeni u njihovim naseljima konačno biti realizovani. Upravo zato ovako nizak procenat realizacije kapitalnih investicija otvara pitanje odgovornosti izvršne vlasti. Ako su sredstva planirana, ako su prihodi ostvareni i ako novac postoji, šta je onda prepreka da se projekti pokrenu i završe? Nedostaju li kvalitetni projekti, pripremljena dokumentacija, dozvole, efikasnost administracije ilisposobnost da se planirano pretvori u konkretan posao?
Nije dovoljno u budžetu predvidjeti novac i time zadovoljiti očekivanja javnosti. Budžetsko planiranje tek je početak posla. Pravi rezultat mjeri se realizovanim projektima, završenim radovima i poboljšanjem uslova života građana.
Budžetski milioni kao godišnja selidba brojeva
Posebno je zanimljiva praksa koja se iz godine u godinu može prepoznati u budžetskom poslovanju općine Vogošća: sredstva koja nisu utrošena tokom jedne godine prenose se u narednu, a zatim se ponovo pojavljuju u budžetskim projekcijama i planovima.
Naravno, prenos neutrošenih sredstava sam po sebi nije nezakonit niti nužno predstavlja loše budžetsko upravljanje. Ponekad je riječ o objektivnim okolnostima, višegodišnjim projektima ili procedurama koje zahtijevaju duže vrijeme. Međutim, kada takva praksa postane pravilo, kada se kapitalni projekti redovno odgađaju, a neutrošeni novac samo seli iz jedne budžetske godine u drugu, onda se s pravom postavlja pitanje da li je riječ o stvarnom razvoju ili o pukom administrativnom prepakivanju budžetskih stavki.
Jer, povećanje budžeta ne mora automatski značiti i povećanje stvarnih investicija. Budžetski iznos može izgledati impresivno, prihodi mogu rasti, prenesena sredstva mogu dodatno uvećavati raspoloživi novac, ali ako se taj novac ne pretvara u izgrađene puteve, vodovodne i kanalizacione mreže, uređene javne površine i druge infrastrukturne sadržaje, onda je takav rast prije svega statistička kategorija.
Građani od izvršne vlasti ne očekuju da svake godine samo prebacuje neiskorištene milione u naredni budžet i potom se pohvali njegovom ukupnom visinom. Očekuju da se novac koji je prikupljen od poreza, naknada i drugih prihoda vrati zajednici kroz konkretne projekte.
U suprotnom, stiče se utisak da je važnije prikazati kako Općina raspolaže sve većim budžetskim sredstvima nego dokazati šta je tim sredstvima urađeno. Takav odnos prema javnom novcu teško se može nazvati razvojnim. Prije bi se moglo govoriti o svojevrsnom budžetskom vrtuljku na kojem milioni kruže iz godine u godinu, dok građani ostaju na istom mjestu.
Prihodi rastu, investicije zaostaju
Inače, od ukupno planiranih 28.856.195,55 konvertibilnih maraka u Budžetu Općine Vogošća za 2026. godinu, prihodi su za prvih devet mjeseci ostvareni u iznosu od 22.924.489,68 KM, odnosno 79,44 posto.
Upravo taj podatak dodatno pojačava budžetski paradoks. Ako je za devet mjeseci ostvareno gotovo 80 posto planiranih prihoda, kako je moguće da je realizacija kapitalnih investicija ostala na svega 19,17 posto?
Zašto rast prihoda nije pratio približno sličan tempo realizacije projekata? Da li je izvršna vlast potcijenila vlastite mogućnosti, precijenila kapacitete za realizaciju planiranih investicija ili je problem u nečemu sasvim drugom?
Odgovore na ova pitanja ne mogu zamijeniti optimistične najave, obećanja i prebacivanje odgovornosti na administrativne procedure. Potrebno je građanima jasno predočiti koji projekti nisu realizovani, zbog čega nisu realizovani, ko je bio zadužen za njihovu pripremu i implementaciju te kada se može očekivati njihov završetak.
Posebno bi bilo važno objaviti pregled svih kapitalnih projekata, sa iznosima planiranih sredstava, stepenom realizacije, razlozima eventualnog zastoja i novim rokovima. Tako bi se konačno moglo razlikovati ono što je zaista urađeno od onoga što je samo ostalo zapisano u budžetskim dokumentima.
Ko odgovara za milione konvertibilnih maraka koji čekaju?
Nije problem u tome što Općina Vogošća ima novca. Naprotiv, to bi trebala biti dobra vijest. Problem nastaje onda kada novac postoji, potrebe građana su poznate, projekti su najavljivani, a rezultati izostaju.
Ako se takav odnos nastavi, budžetski dokumenti mogli bi postati svojevrsni godišnji katalog lijepih želja, u kojem se iste potrebe i isti projekti pojavljuju iz godine u godinu, samo sa novim datumima i drugačijim finansijskim projekcijama.
A građani?
Oni ne žive od budžetskih projekcija. Ne mogu se voziti po planiranom asfaltu, koristiti vodovodnu mrežu koja je samo predviđena niti hodati trotoarom čija je izgradnja odgođena za narednu godinu.
Zato bi izvršna vlast Vogošće morala odgovoriti na jedno jednostavno, ali suštinsko pitanje: ako imamo novac, zašto nemamo rezultate?
Budžet nije sam sebi svrha, niti je njegova vrijednost u broju nula iza prve cifre. Njegova vrijednost mjeri se onim što je urađeno za građane.
Milioni koji ostaju neiskorišteni nisu razvojni uspjeh, a njihovo prebacivanje iz godine u godinu ne može biti zamjena za odgovorno upravljanje.
Jer, Vogošći ne trebaju sve veći budžeti samo na papiru.
Trebaju joj završeni projekti, uređena naselja i vidljivi rezultati.
U protivnom, mogli bismo doći u situaciju da nam budžet svake godine bude sve veći, a problemi građana ostanu isti.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.