Kada bi zaprijetila kakva „opasnost“ brzo bi osmotrio situaciju, te se po potrebi sklupčao i sačekao da opasnost prođe, pa onda nastavio jednako kao i ranije. Polako, ali sigurno.
Iako mu ime znači „more“, Denis Bećirević, je ipak više neka spora ravničarska rijeka, koja teče, a kao da stoji. Takav mu je i politički habitus. Ima velike, ali ne i prevelike ambcije, pa ne ugrožava one „prave stranačke šefove“, kojima dobro dođe kao dobar kadar. Još uvijek mlad, školovan i učtiv.
Neki bi kazali smiren, uravnotežen i dugoročno koristan, a ja bih rekao nedovoljno odlučan i u pravilu kompromiser.
Bećirevićeva (uspješna) politička karijera traje već decenijama za što su zaslužna dva faktora; jaka izborna baza u njemu naklonjenom i gusto naseljenom dijelu BiH, ali i taktika da se nikada previše ne zalijeće, već oprezno bira korake i prilagođava se „situacijama“.
Poput ježa, koji polako, ali sigurno hodi do svoje „kućice“… negdje duboko u „šumi“.
Njegov mandat u Predsjedništvu je bio, skoro pa automatski i nekako odrađen na „autopilotu“. Bez puno srkleta i velike drame. Čak i kada bi pokušavao djelovati nekako odlučnije to mu nije polazilo za rukom zbog njegovog „nekako vječno tužnog i pomalo dječijeg lica“, iako se radi u muškarcu duboko zašlom u „srednje godine“.
U njegovoj blizini vrijeme kao da teče usporeno i u nekom svom ritmu.
U određenim situacijama to je svakako prednost, ali u većini – ipak nije, jer nije ovo Skandinavija ili neki drugi bogati region Evrope sa stabilnom demokratijom. U takvim okolnostima Bećirević bi bio jako dobar kandidat, ali na „brdovitom Balkanu“ to baš i nije osobina, koja se politički cijeni.
Pa dobro; kako je onda pobijedio? Prije svega, jer je onda imao (kao i sada) podršku velikog broja stranaka, a i jedan veći broj birača je glasajući za Bećirevića više glasao protiv ostalih kandidata, nego nužno za njega.
Tu mu se taktičnost i čekanje politički isplatilo.
I u aktuelnoj kampanji Bećirević se previše ne istrčava. Nudi ono što najbolje zna. Tihi glas i program po principu; Za svakoga ponešto!
Kod njega je uvijek evolucija, a nikada revolucija.
Ali… njegov mandat u Predsjedništvu nikako ne treba gledati izvan okvira rezultata „Trojke“ na čijim “plećima” je doslovno iznesen u Predsjedništvo uz nešto malih, ali brojnih ruku – ostalih stranaka.
Bećirevićeva snaga je opet u onima koji će za njega glasati „protiv drugih“, a ne nužno i “za njega“. Na ruku mu ide i veći broj kandidata među bošnjačkim kandidatima, što znači da će u sektoru desnog centra biti vjerojatno dosta rasipanja glasova.
Ipak, neće to biti trka kao prije četiri godine. Tegovi „Trojke“ su preteški i sigurno će jedan dio onih koji su mu ranije dali glas… o tome dobro razmisliti ovaj put.
Međutim, Denis Bećirević i sada vozi – svoju trku.
Polako, ali sigurno. Ne obećava puno i ne zalijeće se. Kroz izbornu šumu kroči lagano i u nadi da je to njegova jedina, ali i najbolja taktika.
Ježevim korakom… JOŠ JEDNOM.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.