Meterizi/meterize tako se, naime, zvala “sprava” za nošenje ručka, dakle “toplog obroka”.
U neka starija vremena naši očevi i djedovi, trudbenici, činovnici, učitelji, drumski radnici nisu imali obezbijeđeno jelo u vrijeme pauze pa je zato bila zadužena domaćica ili najstarija kćerka da babi na poslu pripremi jelo, a nosio ga je obično najmlađi član porodice.
Na zaboravljene meterize podsjetio je Mirsad Brkanić, ugledni sarajevski kazandžija čija je radnja u sarajevskoj ulici Kazandžiluk uvrštena u UNESCO knjigu.
Meterizi se i danas mogu kupiti, ali interes za iste nije kao što je nekad bio, ali je lijepo podsjećati, da se ne zaboravi tradicija.