Tim poslom se pretežno bave mladi poljoprivrednici koji pored uvođenja novih tehnologija u proizvodnju, imaju sposobnost i da obezbijede tržište za ono što i proizvedu. Tržište je, smatraju povrtlari, najvažnije jer bez obzira što su savladali tehnologiju proizvodnje, ako nemaju kome to na vrijeme da plasiraju, posao je uzaludan.
Stiže drugi rod
Zelena salata je takva biljna vrsta koja ne može dugo da čeka prodaju, bez obzira što mnogi povrtlari sada imaju i svoje hladnjače u kojoj smještaju ono što u plastenicima ili u poljima i ubiraju. Mnogi proizvođači se ovih dana pripremaju da sijeku takozvani drugi rod zelene salate u plasteniku, jer ona koja je zasađenja ranije – već je odavno prodata. Ova koja stiže početkom februara zasađena je početkom oktobra i trenutne vremenske prilike sa temperaturama u minusu joj baš i ne prijaju, kažu i povrtlari i poljoprivredni stručnjaci.
Ukoliko su temperature niske i ima jakog mraza zelena salata se mora pokriti agrilom kako bi bila zaštićena, posebno sada kada je branje na pragu. U ovom trenutku niske temperature mogu nanijeti veliku štetu zelenoj salati, tako da povrtlari moraju biti veoma obazrivi i reagovati na vrijeme. Također, nije dobro ni da na plasteniku bude snijega, jer može doći do njegovog oštećenja. Dakle, povrtlari moraju biti veoma obazrivi tokom zimskog perioda ukoliko žele da od ove vrste proizvodnje imaju zaradu.
Spremno dočekuju berbu
“Imajući u vidu činjenicu da je sav repromaterijal poskupio naša zarada je malo veća nego lani. Ali pošto je ovo plastenička proizvodnja i to je dobro, jer nama je važno da plastenici ne budu prazni. Ja ću početkom februara početi sječenje nove ture koja je zasađena u oktobru. Očekujem da će i ova tura biti kvalitetna i da trenutni vremenski uslovi neće naštetiti glavicama”, kaže Marko Vojnović, jedan od najpoznatijih povrtlara u Sremu u susjednoj Srbiji i dodaje da je za prvu turu salate vrijeme bilo idealno, ali posljednjih dana temperature u minusu i jak jutarnji mraz nisu baš najbolji za ovo povrće.
Ja sam uspio da sačuvam rod od tog minusa tako da spremno dočekujem početak berbe”, kaže zadovoljno naš sagovornik.
Sljedeće kultura – dinja
Vojnović iz Buđanovaca je samo jedan od mnogobrojnih Sremaca koji se opredijelio za plasteničku proizvodnju. Biljne vrste koje se gaje pored ove su krastavac, paradajz i paprika, a posljednjih godina sve češće se u zaštićenom prostoru gaji i dinja.
Ona iz plastenika stiže daleko ranije nego ona na otvorenom prostoru pa samim tim ima i dobru cijenu na tržištu. Proizvodnja dinje u plasteniku nije jednostavna, a najvažnije od svega je proizvesti dobar rasad, što je i prvi korak ka uspješnoj proizvodnji. Sremci već imaju iskustvo u tome tako da će kod mnogih, kao i kod našeg sagovornika poslije salate u plastenicima biti baš dinja, koja je godinama omiljena biljna vrsta mnogi poljoprivrednika, piše Agroklub.