Prvobitni izvještaji hrvatskih medija aludirali su na Bagino samoubistvo, s obzirom da je, kako je tada navedeno, pronađen na ulici u stanju koje sugeriše na težak pad navodno je skočio s balkona na četvrtom spratu.
Sve više ljudi vjeruje da je ubijen
No, prema posljednjim informacijama, sve je više onih koji vjeruju da je Bago ubijen.
Takve navode iznio je jutros portal Priznajem.hr, koji piše da brojni građani iznose svoje teorije kako u razgovorima u kafićima, tako i na društvenim mrežama.
“Preteže teorija da je Bago bio u posjedu ekskluzivne informacije koja bi mogla ugroziti vrh države”, piše ovaj portal.
Dalje navodi kako se špekuliše da je na gay partyju bio agent tajne službe koji mu je ubacio u piće narkotik od kojeg čovjek pomisli da može letjeti, pa ne ostaje sumnja na ubistvo, te druge teorije koje se svode na to da je Bago naveden na taj čin kako bi se sačuvale „opasne tajne“.
No, valja uzeti u obzir da to baš i nije tako logična teorija, jer, kao prvo, ako je Bago nešto znao, sasvim sigurno nije bio jedini, pa ni u svojoj redakciji. Sve informacije moraju proći odobrenje urednika – a Bago nije bio urednik, već voditelj.
Također, niti jedan ozbiljan mediji ne objavljuje informacije iza kojih ne stoje dokazi, a i tada to moraju odobriti više instance – urednik, direktor…
Dakle, ako bi kakvi dokazi za nešto što bi teretilo vrh države postojali, ne samo da bi te informacije već bile na višim instancama, već ih bez njihovog odobrenja ne bi nikad smio objaviti: Bago je tu je bio nemoćan, i sasvim je sigurno da je raspolagao s jako mnogo informacija, manje ili više vjereodostojnih, koje nije mogao niti smio objaviti, piše Priznajem.hr.
Provjera i odobrenje
„Nije bio urednik koji može u Dnevniku iznijeti što ga volja, već je sve što bi saznao moralo proći provjeru i dobiti odobrenje. Dakle – ako je i imao neke informacije, a zacijelo jest, razne, kao i svaki visokoprofilni novinar, nije o njemu ovisilo hoće li one biti objavljene ili ne, i usto, kakve god informacije da je imao, imala ih je automatski i cijela redakcija, jer to jednostavno tako ide“, dalje navodi ovaj portal.
Dnevnik Nove TV ionako nije bio senzacionalistički, bavio se provjerenim informacijama, nezavisno od toga kako bi ih Bago onda prezentirao. S te strane, njegova smrt u sklopu prikrivanja bilo čega ne bi imala previše smisla.
No, upravo je skrivanje informacija o okolnostima Bagine smrti i autocenzura medija dovela do toga da se javljaju razne „teorije zavjere“, od donekle realnih do posve naučno-fantastičnih.
Oko svega vlada „omerta“, zavjera šutnje kolega oko okolnosti njegove smrti. Iako je od početka bilo prilično razvidno da se gotovo sigurno radi o samoubistvu, informacije o okolnostima Bagine smrti su stizale putem „radio Mileve“, odnosno tračeva.
Malo je to licemjerno od struke: Novinarski ceh se kune u transparentnost, pravo javnosti da zna sve o svakoj javnoj osobi, pravo građana da budu informirani o onom što ih zanima i što smatraju važnim.
Lude teorije zavjera
S druge strane, kad je umro istaknuti pripadnik struke, sve je najednom postalo vrlo tajnovito. Naravno, to rađa razne često potpuno lude teorije zavjera, i niko se tome ne treba čuditi.
Nasilna smrt istaknutog novinara je medijski događaj koji s pravom budi izrazito velik interes javnosti, i o svim detaljima javnost ima pravo biti informirana, cjelovito i istinito, kao i u slučaju smrti bilo koje druge istaknute javne osobe, političara ili bilo kog drugog.
Što je manje pouzdanih informacija, to je više špekulacija, to je neizbježno. Bago je, voljeli ga ili mrzili, bio uspješan u onom što je radio, omiljen kod gledatelja, možda zato jer im je podilazio ponavljajući narativ koji žele čuti i za koji iskreno žele da bude istina, možda zato jer svi jednostavno vole kad neko jednostavno pljune političaru u lice, jer većina ljudi to ionako želi uraditi, i jer političar to često i zaslužuje.
Bio je beskompromisan, slavan i popularan, dakle to što je radio – sviđalo se to kome ili ne – je radio dobro. Ukoliko se radi o samoubojstvu, što još nije službeno potvrđeno, takvu je informaciju također moguće plasirati u javnost bez da se naruši dignititet osobe. U svakom slučaju, ovaj će slučaj dodatno narušiti ionako nizak kredibilitet medija u Hrvatskoj, navodi Priznajem.hr.