Tuzlaku Mirzi Hatuniću ispunio se san i danas svakodnevno se duži sa svojim ljubimcem. Mirza kaže da mu je to oduvijek bila želja.
Osim što se druže u zatvorenom prostoru Mriza sa svojim papagajem obavlja i svakodnevne obaveze vani i bez are kaže ne ide ni na kafu u grad s društvom.
“Ara je kod mene oko godinu i pol. Naime dok sam bio u inostranstvu radno angažovan moj prijatelj koji zna da volim papagaje javio mi je da se na internetu pojavio oglas u kojem se prodaje muška ara (Tomo). Odmah sam mu kazao da ide to kupiti. Koštala je 1.600 KM. Međutim, nakon određenog vremena ara je snijela jaje pa se ipak ispostavilo da je ženka” – kazao nam je početku razgovora Mirza Hatunić. Naš sagovornik kaže da gdje se god pojavi ljudi pozitivno reaguju svi budu oduševljenji, a posebno djeca koja žele napraviti sliku za uspomenu.
Međutim, ara koja još uvijek nema zvanično žensko ime zna biti ljubomorna. a posebno na ženske osobe pa je svog vlasnika jednom prilikom ugrizla za usnu. “Dogodilo se to kada je jedna gospođa sa dvije kćerke nam prišla blizu. Tada ara me ugrizla baš snažno za usnu i danas imam ožiljak. To je bila čista ljubomora, a meni opomena za ubuduće. Muškarce više toleriše.” – kaže uz smijeh za Tuzlanski.ba.
Mirza nam kaže da njegova ara ima 23 godine, a minimalan životni vijek ove vrste papagaja je 45 godina. Međutim, znaju da žive i do 80 odnosno 90 godina.
“Zaista se brzo vežu za vlasnika. Nisu zahtjevne mogu svašta da jedu bitno je hrana bogata vitaminima, mineralima i kalcijem. U kući ara nema kavez već je ravnopravan član naše porodice. Uz papagaja smo uvijek ili moj brat ili ja. Jedino kada otputujem na par mejseci u inostranstvo zbog posla bude neobično i meni i njoj” – kaže Mirza. Kako je došlo do toga da ara stoji mirno na Mirzinom ramenu pa čak i dok vozi biciklo bez bojazi da će odletiti sagovornik nam je pojasnio u nastavku razgovora.
Također, Mirza je u potrazi i za mužijakom za svoju aru, a bilo bi poželjno da mužijak bude barem oko 15-tak godina starosti. Zanimljivo je i to da je Mirza sa svojim papagajem znao na biciklu da ode čak do Lukavca i Kalesije na kafu. “Mi laganom vožnjom zanali smo da odemo na kafu u Lukavac i Kalesiju. Često smo na Stupinama u caffe baru “Renata” jer tu je mirno i tiho. Ako je previše buke zna da bude uplašena. Također, ne voli da se kupa tu bude otopra grebe, grize i negoduje. A zna i nekoliko riječi da kaže poput “halo” i “baba” i još nekoliko njih. Međutim ne forsiram previše da uči riječi, bitno je da družimo i uživamo. U moju sobu neda nikome da ulazi. Mama kada hoće da dođe da je pomazi uvijek mora da ponese neko “mito” (omiljenu hranu). Imam cilj na vikendici da joj napravim uslovno mjesto gdje će moći da boravi u prirodi, a pri tome da bude bezbjedna”- pojašnjava Mirza.
Ako se nabavi mlada ara, papagaj se može dobro pripitomiti. Odlikuje se sposobnošću da se brzo prilagodi svakoj situaciji. Hrani se orasima, lješnjacima, suncokretom i zrnima žitarica, posebno pšenice i kukuruza. Voli voće i povrće. Ara se jako brzo udomaći u krugu porodice i ubrzo u njoj pronađe najboljeg prijatelja s kojim će sve dijeliti.