BiH

Svjetski dan sigurnosti hrane: Koliko je hrana sigurna u BiH?

Svjetski je dan sigurnosti hrane.

FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RINGIER
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RINGIER

Njime se želi ukazati na prednosti konzumiranja sigurnih i zdravih namirnica, ali i dati potpora sigurnoj opskrbi hranom, zdravlju ljudi i održivom razvoju.

BHRT je provjerio kakav je kvalitet hrane u Bosni i Hercegovini i jesmo li usklađeni sa standardima i pravilima Evropske unije.

Nerijetko se dešava da Agencije za bezbjednost hrane BiH određene serije proizvoda povuku sa tržišta zbog utvrđenog prisustva pesticida nakon inspekcijskih nadzora. S ciljem zaštite potrošača važno je da sve institucije u lancu čine sve kako bi ona bila sigurna i kvalitetna, ističe direktor Agencije za sigurnost hrane BiH Džemil Hajrić za BHRT.

Pročitajte još

“Sve ono što se nalazi na policama u BiH podliježe istom načinu evaluiranja i istom načinu pripreme, kao što je to u zemljama Evropske unije i to je onaj dio kojim Bosna i Hercegovina čini napore da zaštiti svoje potrošače. Incidentne situacije, ili neke krizne situacije sa hranom, uvijek mogu da se dogode, ali je bitno istaći neophodnost postojanja nadležnih organa i jednog sistema koji je funkcionalan”, navodi Hajrić.

Sigurnost hrane obaveza je svih nas, ističe profesor sa Poljoprivrednog fakulteta u Sarajevu Enver Karahmet. Kaže, kontrole se vrše svakodnevno, a dobro je što njima podliježu i mali proizvođači domaćih proizvoda koji su registrovani.

“Znači da neko prati to domaćinstvo ili tog proizvođača. Dužni su da povremeno rade analize, da li one bile od ili inspekcijskih organa ili samostalne analize gdje vi pošaljete svoje proizvode. Mi ne moramo baš toliko voditi brigu o tome kakvu hranu jedemo, ono što je najvažnije, ona je zdravstveno ispravna”, naglasio je Karahmet.

Zdrava hrana preduslov je za dobro zdravlje. Sigurnost hrane ima ključnu ulogu u zaštiti potrošača od bolesti – trovanja hranom i drugih zdravstvenih problema povezanih sa konzumacijom neispravne hrane. Potrošači kažu da uglavnom kupuju hranu na koju su navikli.

S jedne strane oni koji vrše kontrolu, a sa druge potrošači koji nemaju povjerenja u kvalitet, ali ipak, kako kažu, radije pribjegavaju proizvodima domaćih proizvođača nego onih iz uvoza, za koje sumnjaju da su genetski modifikovani.