Bio je novinar i vrhunski pisac kratke priče, kolumnista magazina “Slobodna Bosna”, “Večernje novine”, “Naši dani”, “Oslobođenje”, “Komunist”, “Valter” i “Valter ekspres”, te urednik u časopisu “Lica”.
O Džamonji se najviše može saznati iz njegovih sjajnih priča koje su, osim u novinama i magazinima, objavljene i u knjigama “Priče iz moje ulice” (Oslobođenje, Sarajevo, 1980), “Zdravstvena knjižica” (Svjetlost, Sarajevo, 1985), “Drugo izdanje” (Veselin Masleša, Sarajevo, 1987), “Priručnik” (Svjetlost, Sarajevo, 1988), “Oni dani” (1989), “Prljavi veš” (autorovo izdanje, Sarajevo, 1991), “Pisma iz ludnice” (Slobodna Bosna, Sarajevo, 2001), “Ptica na žici” (Buybook, Sarajevo, 2002; 2. dopunjeno izdanje, Buybook, Sarajevo, 2003) i “Priče” (Dario Džamonja, Pressing, Sarajevo, 2003)
Dobitnik je nagrade “Veselin Masleša” za najbolju knjigu proze za 1985. godinu, te “Fund Free Expression Award” za 1993. godinu, “Writes Club Madison” II nagrada za Non-fiction 1994. godine i otkupne nagrade za poeziju “Madison” 1996. godine, podsjeća Historija.ba.
U sarajevskoj kafani Šetalište 1. oktobra 2010. godine otkrivena je reljefna bista Dariju Džamonji, rad sarajevske umjetnice Lejle Ćehajić.
"Zovem se Dario Džamonja. Rodio sam se 1955. godine u Sarajevu. U Sarajevu sam i umro 1993. kada sam ga napustio. Godine 1998. sam opet umro kada sam napuštao Ameriku i svoju djecu."Dario Džamonja umro je po treći put na današnji dan15. oktobra 2001.,u Sarajevu. pic.twitter.com/t018OtQ9br
— Nermin Tulic (@NerminTulic) October 15, 2023