Vakufski neboder, poznat i kao JAT-ov neboder, najstariji je sarajevski neboder.
Nalazi se nedaleko od Vječne vatre, na spoju glavnih sarajevskih šetnica – Ferhadije i Titove ulice.
U 16. stoljeću na ovoj lokaciji podignuta je džamija, čiji je vakif bio Havadže Kelamudin – kazali su za BosnaInfo iz Vakufske direkcije Islamske zajednice u BiH.
Zbog zapuštenosti i postepenog propadanja Vakufska direkcija odlučila je srušiti ostatke i započeti hrabar građevinski poduhvat, izgradnju nebodera koji je postao još jedno futurističko obilježje grada.
Reuf Kadić radio je na mjestu voditelja Tehničkog ureda i glavnog arhitekta u Vakufskoj direkciji u Sarajevu u periodu od novembra 1935. godine do augusta 1942. godine i u tom je razdoblju za Vakuf projektirao i realizirao preko pedeset projekata. Njegov najpoznatiji, ali i nedovršen projekt jeste neboder Vakuf Hovadža Kemaludina, kasnije poznat i kao JAT-ov neboder, na čijem je vrhu danas smješten ‘Hecco’ hotel – ističu iz Vakufske direkcije.
Njegova gradnja započeta je 1939. godine i to je bio prvi sarajevski neboder.
Zbog rata je završen tek 1947. godine. Iz nekog razloga, prilikom završetka odustalo se od originalnog projekta Reufa Kadića. Takva odluka totalno je upropastila izgled objekta koji danas nosi epitet jednog od najružnijih u gradu, a sve je trebalo izgledati drugačije – kazali su nam iz Direkcije.
Originalno je trebao biti viši, s 15 spratova u visini od 60 metara (danas je niži za desetak metara).
Naglašavaju da je umjesto današnjih balkona i čudnog kubusnog završetka, kompletan neboder trebao imati čiste linije s ugaonim prozorima koji bi se protezali duž čitavog pročelja (efekt neprekinute prozorske trake). Na osnovu početnog nacrta može se primijetiti da se radilo o estetski izuzetnom i veoma lucidnom projektu koji je nadilazio ondašnje standarde i vizionarski se odnosio prema ideji visoke gradnje. Projekt ovog nebodera bio je toliko napredan i privlačan da bi i danas plijenio svojim izgledom da je realiziran – navode iz Vakufske direkcije.
Neboder Vakuf Hovadža Kemaludina je nakon Drugog svjetskog rata oduzet Islamskoj zajednici i nacionalizovan. U procesu privatizacije stanova, poslije agresije na Bosnu i Hercegovinu, svi stanovi su otkupljeni od strane stanara na osnovu Zakona o stanarskom pravu.
Na osnovu Odluke o privremenom povratu nacionalizovane imovine Islamskoj zajednici u Bosni i Hercegovini privremeno su vraćene poslovne prostorije u prizemlju do donošenja Zakona o restituciji.