-Čakla poznajem od davne 1967. godine kada je on ostvario zapaženu ulogu u filmu “Mali vojnici” Bate Čengića te, godinu dana kasnije, rolu u filmu “Sunce tuđeg neba” Milutina Kosovca kaže Sejo Brajlović.
Iako danas provodi dane u svom rodnom Semizovcu daleko od glume i filmskog platna rado se prisjetimo tih vremena.
-Bila su to, uistinu, lijepa vremena, kaže Sead Čakal. Preko noći u životu mi se počelo ostvarivati sve ono lijepo o čemu se samo može sanjati. Intervjui, naslovne strane… Naravno, znao sam to iskoristiti. Kočoperio sam se pred rajom. Preko noći sam postao glavna faca. Splet različitih okolnosti nije dozvolio da se adekvatno glumački obrazujem i značajnije uplovim u filmske vode. No, nije mi žao zbog toga.Povremeno sa rajom pogledam filmove u kojim sam igrao i sa njima evociram uspomene iz tih vremena. Bilo je to lijepo iskustvo i rado ga se sjećam.
Kako doznajemo, film nije bio jedina tema o kojoj su oni razgovarali. Seju Brajlovića interesovalo je to gdje u okolini ovog mjesta može nabaviti goveda kako bi obezbijedio kvalitetno meso za svoj ugostiteljski objekat za koji kažu, ko ga nije posjetio, nije ni bio Sarajevu. Šereti kažu gdje on prošeta nastaje pomor stoke.
-Ne pada mi teško da malo prošpartam našom Bosnom i Hercegovinom te da za svoj ugostiteljski objekat obezbijedim kvalitetno meso i druge proizvode koji se nalaze u ponudi restorana, nastavlja Brajlović. Naravno, prilikom takvih pohoda rado poslušam savjete svojih prijatelja koji mi ukažu na to gdje se šta i kvalitetno može nabaviti. Mada je ugostiteljstvo moje osnivno zanimanje nisam se odrekao pjesme.Kad god sam u prilici uzmem mikrofon u ruke te tako i pjesmom počastim svoje prijatelje.