“Polahko, usamljenost prelazi u tjeskobu, kako sunčeva svjetlost počinje blijedjeti, noć prekriva nebo.” Adania Shibli, “Sporedan detalj”
Treći roman palestinske književnice Adania Shibli “Sporedan detalj” uskoro nam dolazi u Buybookovom izdanju, i u prevodu sa arapskog Mirze Sarajkića. Riječ je o knjizi koja je bila nominovana za Nacionalnu književnu nagradu za prevedenu književnost 2020. godine, i u širem izboru za Međunarodnu književnu nagradu Booker 2021. Shibli u “Sporednom detalju” piše o zarobljeništvu, brutalnom grupnom silovanju i ubistvu mlade djevojke iz beduinskog plemena. Taj se događaj pojavljuje kao pokretački motiv drugog dijela romana koji prati palestinsku istraživačicu, decenijama kasnije, dok ide tragom informacija o počinjenom zločinu. Spisateljica čitatelju nudi sliku granica koje postoje i ne mijenjaju se decenijama, sve od pustinje Negev godinu nakon rata 1948, pa do strogo kontrolisanih granica Palestine i Izraela u našem vremenu.
PREMA TAMNIM BRDIMA
U vojnim naseljima pustine Negev, godinu poslije arapsko-izraelskog rata 1948, vojnici se smjenjuju u večernjim patrolama kako bi nadgledali južni dio nove granice, i pobrinuli se da nema ni traga Arapima među dinama. Period je to nakon stvaranja Države Izrael i protjerivanja Palestinaca. Prvi dio romana je ispripovijedan u trećem licu, posredstvom kojeg svjedočimo (o) jednoj logorskoj svakodnevnici. Ona biva prekinuta kada vojnici otkriju grupu beduina na izvoru i ubiju ih, ostavljajući psa i djevojku u životu, da bi ih odveli nazad sa sobom.
Treće lice kojim se pripovijeda fokusirano je na generala i njegove dane provedene u pustinji. Na njegovom bedru je rana koja truli i zaudara, a koju je dobio od stvorenja što ga je napalo jedne noći. Da li je to bio insekt, ili mu se sve samo pričinilo – nije siguran, a ni mi sa njim. Shibli priču prvog dijela svog romana plete oko halucinatornog stanja glavnog lika, njegovih odlazaka u noć, prema “tamnim brdima”.
”Mirno je sjedio, očiju uprtih u prostranstva koja su se pružala pred njim dok ga je tama ispunjavala crnilom, a njegova lijeva na bedru je opipavala ugriz ispod hlača. Dok je padao, srce mu je snažno lupalo tako da mu se činilo da će se ugušiti, ali nakon nekog vremena otkucaji su usporili i nastavili svojim uobičajenim tempom. Okrenuo je glavu udesno, pa ulijevo. Bio je sam među brdima. Podigao je pogled na zvijezde razasute po nebu, zatim na vrhove brda i na mjesec koji je urezivao put između njih, prema tamnoj liniji zapadnog horizonta.”
Nakon što njegovi vojnici pronađu mladu Palestinku, on im naredi da je okupaju i ošišaju do glave. Ne može podnijeti njen miris, zgrožen je njenim izgledom i posmatra je kao varvarku nad kojom je on veličanstveno dominantan. Nedugo zatim, vojnici djevojku oblače u vojnu uniformu, siluju je, ubijaju i ostavljaju zakopanu u pustinjski pijesak. Da li se to desilo u stanju delirijuma, i da li je stvorenje koje je otrovalo generala zapravo personifikacija mržnje prema Arapima koja ga je živog izjedala iznutra, ne navodi se, ali je sasvim moguće. Važno je naglasiti da je prvi dio “Sporednog detalja” ispisan sa prisutnom nagomilanom jezom i užasom koji izviru iz svake rečenice, kojim Shibli uspijeva približiti uznemirujuću atmosferu kolotečine izraelskih vojnika u zagušljivoj opojnosti avgustovskog, pustinjskog zraka.
Roman počinje rečenicom: “Na tom se mjestu ništa nije micalo osim fatamorgane”. Opsjena i kontinuirano zavaravanje po pitanju palestinske istorije i sudbine palestinskog naroda jesu jedne od važnih posljedica sa kojima se izraelski narod mora suočiti što je prije moguće. Ukazivanje na to veliki je doprinos književnosti koju piše Adania Shibli.
Ispripovijedan u prvom licu, drugi dio romana nam donosi priču iz sadašnjosti mlade žene, takođe Palestinke, koja živi u Ramallahu, na okupiranoj teritoriji, i koja je otkrila zločin koji su počinili izraelski vojnici krajem četrdesetih godina nedaleko od Negeva. Upoznajemo je u stanju duboke anksioznosti, opsjednutu brisanjem prašine i uznemirenu time što ne može prenijeti priču o ubijenoj djevojci. Ona se bori sa prelaskom granica, uključujući i teškoću prelaska praga svog doma. Vidimo je kako sjedi za stolom, gleda kroz prozor, pita se da li uopšte ići na posao.
Ubistvo djevojke se, kako navodi, dogodilo tačno četvrt vijeka prije – na dan njenog rođenja, i to je sporedni detalj koji je, zbog svoje izuzetne prirode, navodi da krene duž zapadne obale Države Izrael u potrazi za informacijama koje će joj omogućiti da ispriča priču nesretne djevojke – priču koju su svi prećutali. “Ovaj sporedan detalj, kojeg će svako drugi jednostavno previdjeti, ostat će sa mnom zauvijek, uprkos meni i svim mojim nastojanjima da ga zaboravim, jer će istina o tome neprestano kucati u meni, s obzirom na to da sam isuviše slaba i krhka baš kao i ono lelujavo drveće napolju, s druge strane prozorskog stakla. A možda, zapravo, i nema ništa važnije od ovog malog detalja ako se želi doći do potpune istine, koju spomenuti članak ne otkriva, jer ne donosi djevojčinu stranu priče”, ističe ona.
U Ramallahu se moraju otvoriti prozori kada Izraelci bombarduju obližnju zgradu, inače će se razbiti i prašina od eksplozije će prekriti prostorije. Ona nam pokazuje da su svi u tolikoj mjeri navikli na opsadno stanje, da su gotovo u potpunosti zaboravili sjećati se sitnica na koje su ranije obraćali pažnju.
”Prodorni pucnji i sirene vojnih patrola, a ponekad i buka helikoptera, vojnih aviona i granatiranja, iza koji slijede sirene vozila hitne pomoći, ne samo da svi ovi zvukovi prethode vanrednim vijestima nego se i nadvikuju s psećim lavežom da obezbijede svoj dio u melodiji svemira. Situacija je ovakva, traje već dugo vremena, tako da danas nema puno živih ljudi koji bi se mogli prisjećati malih detalja vezanih za život koji je bio prije svega ovoga, poput, recimo, detalja o uvehloj salati na inače zatvorenoj pijaci povrća.”
Od trenutka u kojem će ona sjesti u bijeli automobil, pod lažnim imenom i sa paralizirajućim strahom, mi ćemo sa njom krenuti u detektivsku potragu i proći kroz vojne kontrolne punktove koji čuvaju različite dijelove zemlje, slušati o iščeznućima na desetine palestinskih sela i svjedočiti stvarnosti satkanoj od siromaštva i nasilja.
Istraživačica pozajmljuje ličnu kartu kolegice i auto kako bi krenula na put. “Moja je kolegica istog trena posudila svoju plavu ličnu kartu, jer, na kraju, svi smo mi braća i sestre i ličimo jedni na druge, barem iz perspektive vojnika na punktu.” Ovdje potcrtavam važnost njenog identiteta koji je sadržan u tome da se ona, kao Palestinka, može isključivo kretati ukoliko niko njeno ime ne zna, dakle ako je ona bez identiteta. Ili sa tuđim imenom.
SVE DUBLJE U OPASNOST
Na svom putu ona zove novinara koji je napisao članak o ubijenoj djevojci, ali koji joj ne govori ništa novo, već je samo šalje do vojnih muzeja i arhiva u Tel Avivu. Dio romana u kojem je njena priča prožet je opisima svakodnevnice pod izraelskom okupacijom. Tu čitamo o vojnicima, kontrolnim punktovima, policijskim časovima i normalnosti na koju su se Palestinci decenijama morali navikavati. Njeno putovanje je obojeno arapsko-izraelskim sukobom, prikazano u seriji slika poput onih djece na kontrolnim punktovima koja prodaju žvake i maramice, zidovima oslikanim Banksyjevim grafitima, sa prisutnim kontinuiranim strahom pri odlasku iz jednog dijela zemlje u drugi ukoliko ste Palestinac, i tako dalje.
Kako ništa ne pronalazi u arhivu i muzejima, djevojka odlazi sve dalje i sve dublje u opasnost. Tako je i završetak romana u potpunosti svirep i neočekivan. “Sporedni detalj” svojim krajem zaokružuje namjeru autorice da, posredstvom predstavljenih likova, pokaže posljedice okupacije, precizno opiše suštinu izraelsko-palestinskog sukoba tako što će jednoj ovakvoj priči dati zauvijek da živi.
Riječ je o romanu koji je sjajno stilski i sadržajno oblikovan – iako sa malo dijaloga i sa likovima koji nigdje nisu imenovani – direktan i nikada patetičan – sa stalnim prisustvom napetosti koja nas pokreće i tjera na dalje čitanje. Prije svega, u pitanju je izuzetno važno djelo i zbog namjere da čitatelju i svijetu ponudi sliku druge strane aktuelne društveno-političke situacije, kroz hod po okupiranim teritorijama, navodeći ga da obrati pažnju na detalje priče koji je čine istinitom. Adania Shibli nam ovdje nudi nizove činjenica kojima možemo vjerovati, poput datuma i dokumenata, ali nas sa druge strane ostavlja uhvaćene u priči čija se vjerovatnost oslanja na subjektivni sud nepouzdane pripovjedačice. U oba slučaja ponavljajući užasi su stalnost kojoj palestinski narod ne može pobjeći. “Sporedan detalj” je izuzetno efektan roman koji jasno i bez okolišanja mapira probleme proizašle iz perpetuiranja zla u svijetu i roman koji pokazuje izvanredno pripovjedačko umijeće svoje autorice, piše Oslobođenje.