Između ostalog, rekao je: „Mi u sektoru kulture jedan smo od sektora koji su najviše pogođeni umjetnom inteligencijom. … AI može sve rekreirati. …Zato se sada pojavljuje veće konkurentno tržište koje će snažno pogoditi sektor kulture: čitav sektor dizajna, muzike, čitavog sektora teksta, vizuelne umetnosti. Pred nama je pravi izazov.
Nemamo čak ni razumno rješenje za text and data mining, odnosno rudarenje tekstova i podataka koji su dostupni na internetu i koje potom umjetna inteligencija koristi za stvaranje novih tekstova. …Na kraju, mora se stati na mjesto ako autor ne želi da se njegov ili njen tekst demontira kako bi dobio novi život u AI. Niko ne bi trebao biti prisiljen da svoje tekstove učini dostupnim za AI. To se odnosi i na tekstove koji su već slobodno dostupni na internetu.
Prije svega, moramo shvatiti da su nam okviri i granice uopće potrebni. U ovom trenutku ovu debatu ne vodimo ozbiljno u politici. Prije svega, AI se mora staviti u korzet. To ne znači da ne bi trebalo da postoji vještačka inteligencija. Vjerujem da može biti i korisno, može nas i rasteretiti posla i olakšati naše profesionalne aktivnosti. Ali to je moguće samo ako je ugrađeno u razuman okvir. Političari sada prije svega moraju početi stvarati ovaj okvir. Prvo u oblasti autorskih prava: Potrebni su nam posebni zakoni koji se bave AI i posebno pažljivo sagledavaju od čega je AI generisao svoje znanje, ko su pravi autori u pozadini i da li oni takođe moraju biti uključeni na određeni način.
Političari nisu učinili dovoljno i sada moraju ubrzati jer je razvoj umjetne inteligencije nezaustavljiv. Zato se konačno moramo prilagoditi ovoj brzini kada je u pitanju regulacija”, piše Stadtkultur.de.