Arnautović, zaljubljenik u prostor i ljude u njemu, doslovce portretira arhitekturu vezirskog grada, nekadašnje bosanske prijestonice i na taj način čuva prošlost za sadašnjost. Jer kuće koje je zaledio na svojim fotografijama, od kojih mnoge više i ne postoje, pričaju priču o životu generacija odgojenih u njima, a danas rasutih širom svijeta.
Neuobičajeno sunčan oktobar u Travniku prilika je Nihadu da nas provede naseljem Osoje, smještenom sa lijeve strane na ulazu u Travnik. I dok nogu za nogom polako idemo uskom ulicom, priča nam o svojoj opčinjenosti ovim dijelom grada koji je početkom dvadesetog stoljeća u velikom požaru gorio. I svaki put kaže vidi novi detalj koji treba i mora zabilježiti. I svaka je kuća priča za sebe.
“U malom se prostoru živjelo, jedna zajednička prostorija, ono samo nužno, da se prespava i odmori, na jednom mjestu se loži ili na dva eventualno. Kad uđe se u taj ambijent, bez obzira na to što je on bio napušten, osjeti se taj duh”
Direktorica Zavičajnog muzeja Fatima Maslić ističe kako Arnautović ima afinitet prema gradskim pejzažima: “On pretvori te fotografije gotovo u grafike koje zaista imaju svoju patinu, svoju ljepotu – i koje su u skladu sa tom pričom o staroj arhitekturi koja na njegovim fotografijama djeluje poput portreta starih ljudi”.
Baš tako, on fotografijama ispisuje historiju ne samo kuća nego i prostora na kojem su. Neke od njih, nažalost, već danas moguće je vidjeti samo na njegovim fotografijama. Stoga je izložba fotografija pod nazivom „Nestajanje“ bila sasvim logičan izbor, kaže.
“Sve u biti nestaje – tako nestaju i ove građevine i sve ostale stvari i kad jednom nestanu, onda ih zaista više nema. Moja je težnja bila i cilj da upravo ovim zamrzavanjem u kadrovima ovih zgrada ostavim u nezaborav”.
Jer, sa svakom starom napuštenom kućom nestaje dio nas i naše prošlosti, a na upit kada bi mogao birati šta bi bio – Nihad odgovara.
“Radio bih upravo na zaštiti ovakvih stvari, na rekonstrukciji, da se to sačuva i da se restaurira i konzervira”.
Nažalost, u vremenu u kojem živimo, malobrojni znaju da, i pored sve izraženije želje za lokacijom i kvadratima, uspomene nemaju cijenu. No, i one, očigledno je, nestaju. Zato, ako vas put u narednih sedam dana nanese u Travnik, uz posjetu rodnoj kući nobelovca, u Maloj galeriji pogledajte „Nestajanje“.